Posljednja taborska noć |
|
Nas mali tabor prekrila je noc
A sutra rano kuci mora se poc.
A vatra gori, drvo pucketa
I potok kao da govori: «Nema vise ljeta«.
O kad bi se sada u kakvom snu
Svi pretvorili u sumu, da zauvijek budemo tu,
Ili u travu da vjetar mrsi joj klas
Ili u zvijezdu sjajnu sto smjesi se na nas.
|