Logorske noći |
|
Logorske noći divno ste sjale,
naš mali logor obavi mrak.
Ja čuvam stražu po svježem zraku,
dok logor tone tiho u san.
Zvjezdice male su obasjale
šatore naše ko da je dan.
U njima slatko planinka spava,
dok stražu čuvam po noći sam.
A bliedi mjesec šutke me gleda,
ko da bi htio do mene doć',
ali mu ne da mirisna smreka,
borić i jela krate mu moć.
Pokraj logora potočić žubori,
pjesmom me prati kroz cijelu noć
ko da mi šapće, ko da mi zbori,
do drugog ljeta opet ćeš doć.
Logorske noći suzama ispraćam,
one su za me prekrasan san.
A sada zbogom logorske noći,
divno ste sjale, ja moram poć'.
|