Porječanska vatra |
|
Pala je noc, camac sad sniva,
Nemirni talas i vesla sto skripe,
A srebrni mjesec na nebu sto biva
Razliva zrake na mirisne lipe.
Planinka sam kraj taborske vatre
Ociju sjajnih uporno bdije
Prazne su noci i price iz satre
Porjecanin jedan u taboru nije.
Nestasni, plameni svici se viju
Gore ka nebu, ka zvijezdama streme,
Sve dok ne sretnu zvijezde sto sniju
Bice ko planinka sam sto vene.
Planinka sam kraj taborske vatre
Ociju sjajnih uporno bdije
Prazne su noci i price iz satre
Porjecanin jedan u taboru nije.
|