Ja sam izviđač (Živanova pjesma) |
Evo još jedna... |
Slijedio sam mjesec žut, Odveo me na taj put. Gdje ljudi dobri su, A vjetar bistri um. Mislio sam pusti priče, takvo mjesto ne postoji. Al’ kad ti osmijeh oblake miče, Onda znaš tu ću ostati. U hladu vitkih borova, Usnuo sam divan san. Kad bi barem logor bio, Bio baš svaki dan. Ali neka tako kažu, Svemu lijepom dođe kraj. Ipak ništa izbrisati neće, U sjećanjima dubok trag. Godina će brzo proći, Skupa ćemo biti mi. Mudriji, veseliji, Bolji ljudi i prijatelji. Zato hodaj, digni glavu, Živi život na sav glas. I kada ti bude teško, kreni dalje i reci.. Ja sam izviđač! |