U sredini u kojoj živim teško bi bilo ne sjetiti se svih pothvata Robija K iz 3. a, a isto tako, čovjeku legne i Dubravko "the Protman" Mataković. To su neiscrpna vrela inspiracije mnogima, pa i nama, a u počast tih dvaju velikana u oslikavanju hrvatske realnosti evo jednog teksta kojega nisam napisao sam. Pomogao mi je i "mali" Željko T. 
 
 
 
MOJI DOČEKI NOVE GODINE 
 
 
Meni je ludilo i masu opičenje od vazda malih nogu bilo pozvonit na vrata i onda uteč. A tek doček Nove godine je bila zunzara od ludila i veselja.  
Palijo bih žigice koje smo naporno skupljali po ulici cijele godine iz odbačenih kutija. Kad bi ih palijo osječao bi se članom obitelji i cjeli bi svjet bio moj kao u naljepšem snu. U svjetlosti goručih šibica gledali bismo se raznježeni i veseli što se konačno vidimo u mraku. Tako sam ja uvjek za novu Godinu bijo luster i to me činilo sretnim. Život nam je bijo pun blagostanja jer smo za svaku novu godinu imali čak i večeru. A te večere bile su ponekad prava raskoš. Sječam se da smo za jednu novu godinu spremili i pojeli neku iznemoglu rodu koja je od nemoči zastala na krovu našeg susjeda. Susjed je vikao da je roda njegova, ali mi smo je prvi vidjeli. Lako je njemu govoriti kad ima krov, ali mi zato imamo zidove, a tata i mama su imali krevet dok smo se ja i sestra svađali ko će spavat u Wcju. U crnoj jami. Tu je uvijek bilo toplo. Ponekad smo spavali u tatinom i maminom krevetu dok su oni noču odlazili u lov na kamenje za sutrašnji ručak. Ali je s kamenjem nezgodno jer zna pobječi i kad ga uloviš otima se pa smo znali i gladovati.. ALI ZA NOVU GODINU TAKO NIJE BILO NIKADA ! Tada se uvjek jelo, a za tu večeru smo se uvjek dugo pripremali. Pošto ih je jedini imao cijele godine tata nije skidao čarape kako bi nam jedina juha te godine bila masna, kiselkasta, a nadasve ukusna. Kako je bilo dobro-radujem se tome i ove godine. Roditelji kažu kako bi za nastupajuće blagdane mogli negdje nači cijelog odojka – ako ga netko baci u smeče. Kruha smo već dovoljno prikupili. Zadnjih mjeseci cijela porodica kopa marljivo po smeču i vrijedno sakuplja plodove. Kao vjeverice i hrčkovi. Ah hrčkovi...i to je jednom bila divna novogodišnja večera. Kao najmlađi u obitelji dobijo sam najsočniji dijo. KRZNO!!!! Odma mi je ugrijalo želudac. Sestra mi je žensko pa na nju treba paziti i dobila je najukusniji dijo-kosti. S gdje kojim komadićkom mesa koje su proždrljivi roditelji pojeli još za dana pa su za kaznu te večeri gladovali. A sestra i ja smo pojeli SVE! CIJELI SVIJET JE BIJO NAŠ ! Šteta što hrčak nije bijo veči. Ostalo bi krzna i za novogodišnji ručak. Baš smo miljenici sreće. 
Za svaku novu godinu svevišnji nam pošalje poneku bezazlenu životinju kao glavno jelo. Ne znam šta če biti ove godine, ali sam primijetio zavjereničke osmjehe tate i mame po čemu znam da nam pripremaju iznenađenje. Čak i pretpostavljam što bi to moglo biti-u susjedovom kontejneru – našem frižideru – više nema onih sočnih ljuski od prstaca, a ni mekanih i finih kora od banana...Ako ih nije on ljubomorno sakrio od nas, onda znam šta je iznenađenje. 
Imali smo mi svake godine i šampanjac rađen po našem tajnom receptu iz probranih sorti kišnice. Od toga se nikad nismo opili iako smo to stavljali u prazne boce od šampanjca. Nismo mi ludi pada ne znamo da je to voda. Ali ugođaj prije svega !!! Zato bismo u ponoč jedni drugima čestitali na način da bismo se zagrlili i šta jače se sudarili glavom što bi nas omamilo poput najfinijeg alkohola. Nama djeci je bijo dovoljan jedan udarac da se opijemo, a starijima je trebala veča doza. Pijani i sretni otišli bismo na spavanje. A iza nas bi kao svjedok gozbe i veselja u mraku ostala svjetlucati naša preljepa božična jelka. Nočima bi tata vrebao na Marjanu sa maminom turpijom za nokte (šta se sve ne nađe u smeču) ne bi li nam pribavio jelku. Ponekad bi odsjekao od prve baš jelku, ali znala mu se zalomiti smreka, hrast, borić, cipela, špina, stroj za pranje rublja (i to pokvareni) ili automobilska guma (dobra za jastuk). Ponekad bi skočijo do susjeda kao dvogrbi sivi kengur. To je zato jer tata ima sivi kaput koji je nekad bio crven – kako mi je pričao već 10 godina pokojni djed. Tata bi skočio u susjeda da vidi kako jelka izgleda pa bi ponovo odlazio u lov na našu jelku. Jednom tako susjeda nije bilo kod kuče, pa tata nije morao u šumu po jelku. Nakon nove godine jelku smo mu vratili. Ta je bila najbolje okičena. Na njoj je bilo sve šta smo našli kod bogatih susjeda. Na vrhu..ah, na vrhu jelke umjesto zvjezde repatice bila je prava boca od koka kole (i to plastična – od 2 litre). U blatu ispred ulaznih vrata moje kuče nahvatao sam žaba krastača i objesio ih na jelku. Vezao sam ih za zadnju nogu. One su se trzale, a boje na njima preljevale stvarajući tako ugođaj. Kada bi se prestale trzat dovoljno je bilo protrest jelku. 
Na jednom od svojih nočnih pohoda tata i mama su umlatili jedan crveno-žuto-zeleni semafor i njegovo crveno-zeleno mlado, a koji su ih žmirkajući opako gledali iz svojeg gnjezda, vrebajući ih. Pozvali su ih da se predaju. Oni su i dalje žmirkali. Napali su. Tata i mama su ipak bili jači i spretniji pa su ih nakon lavovske borbe svladali. Ubili su boga u njima. Dovukli su ih kući, obaziruči se bojažljivo da ih ne vide ostali semafori – njihovi prijatelji. Prvo smo ih ispekli, ali nisu bili jestivi. Znakovi su bolji. Pošto nisu bili jestivi stavili smo ih ispod jelke da i nama svjetle ali više nisu davali znake života. Gurkali smo ih štapom, nogom, štipkali i bockali ih, ali ni dalje nisu davali znake života. Umrali su. Tata i mama su ih dobro premlatili. To je bijo jedini tužan trenutak od svih novih godina, ali nije omeo naše veselje. 
Radujem se i jedva dočekujem i ovu novu godinu osječajuči da će biti sretna kao i sve dosadašnje. Već imamo skoro 76 žigica. Cijeli svijet će biti moj. 
 
Mali Željko T. iz III ST. pr.n.e. 
 
 
Prema podacima Caritasa - više od POLA MILIJUNA građana RH živi u bijedi.  
SIH pokreće humanitarnu akciju, kako bi barem nekima od njih ublažio teškoće življenja. 
 
Možda ste se na tekst koji ste pročitali smijali, a možda i niste ... Ne bih patetično, no promislite - ovo je mnogima REALNOST !! Pomozite, uključite se u akciju !!! I u akcije drugih... 

Autor: pahuljica