Na nekoliko logorovanja, da se pohvalim, dogodila mi se situacija kakve se svaki izviđač poslije sjeća s radošću. Po dolasku ili prije odlaska članova navalilo se na nas nebo takvom silinom da je bilo nužno da stariji što prije podignu šatore za svih. Tada su se postizali pravi rekordi u istinskom brzom podizanju šatora, kako bi se mlađi članovi mogli suhi smjestiti u svoje domove. Ili pak, ako treba srušiti logor, a priprema se isto tako nevrijeme ili samo dobra kiša, opet treba biti hitar, da se ne bi šatore poslije vadilo iz ekonomata po poljani, po kvartu, po ulici - dok se osuše, te da ne istrule...Tu su padali rekordi u spuštanju / rušenju šatora... A koliko nam je tek puta trebalo upaliti vatru za ispeči kobase ili nešto drugo, za ogrijati se... složiti logorsku vatru koja je zavjetna pa ju se treba odmah upaliti jer je za slagatelje sramota ako to ne uspije...Ili vatra u brzoparilniku (velikom kotlu) da bi se skuhao čaj za pokisle po povratku s izleta... Koliko nam je puta trebao neki čvor, pa bi nam konopac iskliznuo ili nas nažuljao jer ga nismo znali... A koliko puta poslije toga smo ga znali pa nam konopac ne bi iskliznuo i ne bi nas nažuljao... Orijentacija po nepoznatom terenu svakako je jedan od onih djelova našeg programa oko kojega se svi slažemo da nam je potreban – kod izleta, pohoda, ekspedicija... Tu, vjerujem, nema dileme... Isto kao što dileme, vjerujem, nema ni oko toga trebamo li znati cijepati drvenu oblicu... Meni osobno nitko ne može kazati da je signalizacija koju koristimo nepotrebna jer mi je semafor jednom toliko pomogao, u stvari mome prijatelju – da ne bi umjesto kratkim putem u 5 minuta, došao do mene dužim putem, u japankama po oštrom kamenjaru, za nekih 2-3 sata....I on i ja-obojica izviđači-znali smo semafor i to poznavanje dovelo je do toga da mu semaformom objasnim kako će doći i kuda. Mobitela nije bilo...a što bismo danas da nam crkne mobitel? Plakali nad njegovim tužnim ostacima?
E pa dragi prijatelji Načelnici i Starješine / Predsjednici odreda/klubova/udruga – sram Vas bilo ! Zbog toga što vi ne provodite temeljni izviđački program, što ne učite djecu izviđačkim vještinama koje su i te kako POTREBNE, propada i drugo ovogodišnje državno natjecanje – izviđačka olimpijada...
Ako ih učite, onda ste NEMARNI !
Ako niste nemarni – tada ste NEKOLEGIJALNI !
Ä vi sad vidite zbog kojeg razloga propadaju natjecanja namjenjena djeci i mladima, a i vama samima..
Od 60-ak udruga u RH, nije moguće da ih samo 5 ili 6 radi s djecom izviđačkog uzrasta. Toliko ih je otprilike prijavilo ekipe na DIV – Državni izviđački višeboj. Na DIO – Državnu iziđačku olimpijadu – prijavilo se 6 ekipa. A to onda valjda znači da 6 odreda ima članstvo starije od 14 godina.
Dakle – da zaključimo – 5-10 odreda u RH ima članstvo izviđačkog ili istraživačkog uzrasta, ili oba.
Slijedom toga – SVI OSTALI ODREDI imaju isključivo poletarce i 3 kadra iznad 14 godina. Kako? Pa lijepo – na Olimpijadu se moglo prijaviti ekipu koja broji minimalno 4 člana, minimum godina svakog od ta 4 člana je 14, te nije bitno kojeg su spola, jer ekipa može biti miješana..
Prošlih godina naslušali smo se kuknjava kako vam je bila namjera poslati ekipu na natjecanje, ali vam je baš taj ključni član dobio jedinicu / zaušnjake / umrlu baku / školsko natjecanje.... pa eto, ekipa nije mogla nastupiti jer ih nije bio dovoljan broj. Sada – kad vam je omogućeno da za olimpijadu sastavite ekipu kako god hoćete i možete – opravdanje ne postoji ! Dragi prijatelji – ne zavaravajmo se – vi ništa izviđački ne radite. Možda okupljate djecu, možda se s njima dobro zabavljate, možda čak i nešto nauče. Možda odete ponegdje na izlet, i to u uniformi, možda nekad čak odete i na izlet u prirodu.... Ali, dragi prijatelji – to je daleko od izviđača ! Niti vam djeca uče ovo što olimpijada sadrži, niti to znaju, a nije vas ni briga.
Bitno je imaaju li sve oznake prišivene na odoru i nose li dupli kupaći kostim na more-na logor.
Bitno je mnogo toga, ali ovo što je bitno – prikazati svoja znanja i vještine i odmjeriti ih s drugim izviđačima – to vam nije bitno. Nije vam čak bitno ni to da se već nekoliko mjeseci neki tamo izviđači iz Osijeka pripremaju da vas ugoste, da vam pruže gostoprimstvo i svoju ljubav prema izviđačima predstave kroz svoj znoj i trud kako bi vam bilo ljepše. Nije bitno ni to što ti ljudi koji se za vas muče, u gradskim strukturama pokušavaju probiti put i osigurati status svojoj / našoj organizaciji. I zbog toga organiziraju olimpijadu – skup izviđača iz cijele zemlje, da se i u svojoj sredini mogu pohvaliti svojim prijateljima i svojom brojnom organizacijom... VRAGA ! Dragi prijatelji, osim ovih 6 udruga koje su prijavile svoje ekipe, dali ste VELIKU ŠAMARČINU svojim izviđačkim prijateljima u Osijeku, a prije toga i onima u Rijeci. Takav šamar koji netko ne zaslužuje, navodi ga da se upita – što nam to treba, zašto se sramotimo i u svome gradu najavljujemo veliki izviđački događaj, da bi umjesto toga skoro svaki (osim njih 6) starješina i načelnik pljunuo u naše lice i rekao nam da ga nije briga ni za nas, ni za organizaciju, a bogami ni za svoje članove !!
Na koncu, i osobno se pitam – ako je šamar i pljuvanje u oči sve što čovjek u ovoj organizaciji - koja se svjim programom busa u prsa - može dobiti, griješe li svi koji rade za dobrobit organizacije ?
Je li moguće da idemo samo tamo gdje se loče i ždere?
Je li vam za to što radite sa svojim članovima baš nužna izviđačka odora ? Koliko je vidljivo – lako biste bez nje, jer vas – osim u vašim malim sredinama - nigdje nitko ne vidi kao izviđače ! Osim, naravno, po vašim velikim pričama !!!
A vi prijatelji u Osijeku – ne zamjerite nikome. Lijepo, strpljivo – okrenite drugi obraz, ima mjesta za još koji šamar !!! A možda oni to ne rade namjerno...Samo ih NIJE BRIGA !!!!! A to je onda SAMO noga u dupe. Prijateljska. Uz prijateljske tople riječi podrške - "Tko vas JE*E!!"
Izbornik
Kolumne
Marka Engela
