Logo
 Izbornik
 Kolumne Marka Engela
Kako da vjerujem u prijateljstvo?
06.05.2003.
Dragi moji... 
 
Nedavno mi se desilo nešto, a neznam kako da vam to ispričam! Odakle početi...? Ajmo od početka... 
Igrom slučaja, na poklon sam dobio apartman na moru! Nije neki jet-set, ali mislim da ću svih 98,5m2 moći iskoristiti! Da bi se taj apartman mogao koristi, trebalo je poduzeti neke građevinske mjere. Termin za radove sam izabro preko ovih praznika za 1.svibanj! Spojio sam si praznike od 28.04 do 04.05. i otišao na moreno da počenem to malo uređivati. Kako sam tamo nosio novi namještaj, jel tamo nije bilo ničega, zamolio sam svog prijatelja da mi posudi krevet na napuhavanje (ili na ispuhavanje) da imam na nečemu prespavati! Apartman je od Zagreba udaljen cca 300km, voziti pretovaren kombi, po vručini, po gužvi...nije baš pis of kejk! Ali dobro, naravno da sam izdržao! U apartman sam ušao u 9:00 sati ujutro, počeli su radovi, ovo iznsi, ovo unesi, ovo baci, došli su keramičari, došli su ljudi za postavljanje klime, došli su vodoinstalateri...sve u svemu skoro sam morao prijaviti javno okupljanje! Sve ovo nošenje i prenošenje stvari ne bi bilo toliko teško da se apartman nalazi na vrhu visoke trokatnice!!! Radilo se do 22 sata! Došlo je vrijeme da se pođe leći! Uzeo sam madrac, uzeo sam pumpu, napumpao madrac, stavio plahtu... Legao sam u 22:30 i skoro zaspao mirnim snom pravednika! Ali... 
Nakon 15 minuta sam shvatio da čujem lagano šuštanje!!! Naravno bilo mi je sve jasno...madrac je probušen! Poslao sam kratki SMS mom draaaagom prijatelju i iznio sam mu svoj problem sa madracom! Odgovor koji sam primio bio ovakav: ”HAHAHAH, Zar ne uživaš kad slušaš šuštanje probušenog madraca? Nije valjdfa da me mrziš? :-)” Najblaži opis kako sam se osjećao je ŽIVČANI SLOM! Skoro sam nazvao svog draaaagog prijatelja i provukao ga kroz mobitel... 
Bio sam preumoran da bi tražio adekvatan zamjenski smještaj! Dopumpao sam madrac i brzo usnuo! Probudio sam se u cik zore, oko 5:00h, na betonu, oduzet od hladnoće, lud od boli u leđima! Nisam imao nikakvu drugu opciju, nego da se ustanem i nastavim s radovima! 
Kada sam se vratio u Zagreb, pitao sam ”frenda” kak mi je to mogao napraviti, a njegov odgovor da to nije napravio namjerno bio je popračen sa podmuklim smiješkom! Kako da unda vjerujem prijateljima?! 

Autor: Čop

Kontaktiraj kolumnistu! Verzija za ispis