Vjerojatno se to pitanje ne nameće često u glavama izviđača, koji su ionako članovi organizacije već desetak i više godina. Ne nameće se ni većini novostvorenih udruga koje djeluju u izviđačkom duhu. Nažalost, nekad se dogodi da se neki od nas baš to zapitaju. 
 
U Osijeku trenutno nema udruge koja nosi izviđačko ime, a čiji se članovi ne bave baš tim pitanjem. Razmotrimo tri od postojeće četiri udruge izviđačkog imena. 
 
Prvo - imamo ’Izviđački odred ”Drava”’. Oni su nekada bili dio SIH-a, ali to nisu već duži niz godina. Zašto? Jednostavno, članarina koju je odredio SIH učinila im se prevelika za ono što su dobivali. Zato je uprava odreda odlučila uskratiti SIH-u njegovih 45 kuna i postati samostalna udruga. Novac su, naravno, namijenili za potrebe odreda, kupovina terena za logorovanje i njegovo uređivanje. Misle li se vratiti u organizaciju? Dobro pitanje, ali odgovor je teško odrediti. Želja postoji, ali ne zvuči ozbiljno. Što su postigli do sada? Pa, kako se čini, ne mnogo. Priča se o terenu na Papuku, njegovom uređivanju i izgradnji doma, ali rezultata još nema. Za to vrijeme, radi se s djecom na jednoj školi, ali o tom radu nema nikakvih vijesti. Uglavnom, udruga kao da se povukla u podzemlje. 
 
Drugo - imamo ’Izviđački klub ”Javor”’. Neki njihovi članovi bili su dio izviđačke organizacije prije najmanje 12 godina. Pojavili su se prije godinu dana, odmah su dobili prostorije, novac iz proračuna. Sada ih na svakom koraku podržava grad, mediji, ostale udruge, firme u gradu, Turistička zajednica Osijek i što je najbolje sam SIH i neke njegove članice. Što će reći, njihov problem nije u novcu. Problem je u dijelu obećanja koje polažu poletarci i zavjeta za izviđače koji kažu: poštovati Božje zapovijedi. Pretpostavljam da nije problem u samim Božjim zapovjedima jer oni su neka osnova civiliziranog društva i poštovanja, pa čak i ako niste vjernik ili pripadate nekoj drugoj vjeri. Protivljenje tome bilo bi ne samo nerazumno već i smiješno, poziv na anarhiju, na svijet divljaštva. Ipak vjerujem da se problem nalazi u riječi ”Božje”. Nikada nismo dobili točne razloge, ali jedino što mogu zaključiti jest da se radi o grupi zagriženih ateista. Smiješno? Možda, ili zapravo tužno. Tužno je to što oni ne poznaju osnove na kojima počiva civilizacija koju mi poznajemo. Gospodo, pogledajte povijest, dovoljno je i ono malo što ste učili u školi. Povijest našega svijeta počiva na kršćanskim temeljima i neodvojiva je od njih. Samo je komunizam imao drugačija mjerila, pa ni onda se nije mogao odvojiti od kršćanskih načela već ih je prezirao i nametao nasilnim putem neke čudne ideje koje su propale zajedno s njim. Neka ne bude zabune, ja ne govorim s pozicije vjernika, nisam u stanju staviti se u tu poziciju. Isključivo govorim s društveno-socijalno-povijesne pozicije. Prema tome, bez obzira kojoj vjeri pripadate ili joj uopće pripadate, svi smo pripadnici europskog kruga i kao takvi iznikli iz kršćanske tradicije te je poštivanje Božjih zapovjedi znak naše tradicije i prirodnog reda stvari. Uostalom, ako i pripadate nekoj drugoj vjeri ne moraju to biti ”Božje zapovjedi” kršćanskog boga, zamislite ih kao zapovjedi onoga što čini vašu vjeru. Ionako nijedna vjera ili njeno vrhovno biće ne zapovijeda zločin, grijeh ili poroke i ne vidim što bi u tom bilo loše. 
 
Treće - imamo Udrugu izviđača ”Slavonski hrast”. Čuli ste za nas? Vjerujem da jeste. Mi smo jedini u ovoj priči bili i još uvijek jesmo članovi SIH-a. Zašto se onda bavimo pitanjem: ”Zašto biti član SIH-a?” Jednostavno je. Zbog razloga koji proizlaze ih prethodnih razmišljanja. Što mi dobivamo od SIH-a? Uniformu, priručnike, šansu za obrazovanje kadrova, pravo na sudjelovanje na akcijama i njihovu organizaciju, pravo na nošenje izviđačkog imena, podršku vodstva SIH-a i njihovih članica i pojedinaca. Ili pravo da svake godine dajemo 45 kuna članarine i radimo svoj posao. Prije bih rekao ovo drugo. Sve ostalo imaju i udruge koje nisu članice organizacije, razlika je samo u tome što one mogu zadržati članarinu. Žalosno je to što u članarinu nije uračunata i zaštita naše udruge i imena izviđač od zloupotrebe.  
 
Tako smo došli do toga da jedina osječka udruga izviđačkog imena članica SIH-a razmišlja o ovom pitanju vrlo ozbiljno. Zašto ne zadržati novac za sebe i njime napraviti nešto korisno za udrugu i njene članove, a sve ostale pogodnosti valjda ćemo imati kao i druge osječke udruge. 
Budućnost? SIH bez članstva u Osijeku. Mislite da je to razlog za zabrinutost? Ne znam, možda, ali očigledno je da oni koji bi se zbog toga trebali zabrinuti ne pokazuju veće uzbuđenje. Uostalom što će SIH-u udruge članice, on postoji sam za sebe?

Autor: Alf