Eto, nakon skoro 3 mjeseca konačno imam uvjete za rad i objavljivanje nove kolumne.
Oni koji ne vole dugačke tekstove - neka preskoče čitanje i odu negdje drugdje - tema je ionako nezanimljiva...

KAŽNJAVANJE U IZVIĐAČIMA

Zaista, što uraditi kad vam mlađi izviđač pojede na logoru branik automobila ? I još vas drsko gleda u oči tako da mu u njima možete pročitati :
- ...jesam, pojeo sam ga, pa što? Što je tu cudno i zašto se sad na mene okomljavaš. Sad si imao sreće i uhvatio si me. Ako mi išta uradiš idući put smazat ću ti i felge kao od šale, a nećeš pojma imati tko je to uradio!
On se već pakosno raduje kako će ti se osvetiti i kako ćeš patiti ako ga (kad ga) kazniš!!! Gdje je tu smisao?
Mislite li da je ovo nemoguće? Da...za sada...dok ne zavlada glad…Ali – krenimo ozbiljno !
Sustav kažnjavanja i nagrađivanja uspostavlja se kako bi se unutar neke skupine održao red. Oba sustava zamišljena su i u službi su odgoja djece, što znači da ih nagrađujemo ili kažnjavamo kako bismo u njima podstakli želju za boljim ponašanjem, izgradnjom samih sebe (podsvjesno), da ih ispravimo i naučimo pravilnim djelima, razmišljanjima....Da ih odgojimo da postanu zdrava i pozitivna mlada bića i članovi društva.
To bi trebao biti smisao oba sustava - nagrađivanja i kažnjavanja, kao nekakvih dopunskih "alata" pri odgajanju.
Po samoj logici stvari, sustav nagrađivanja je afirmativniji, jer upravo taj sustav podstiče članove (dijecu, ali i starije), na daljnje pozitivne dosege. Taj sustav ide za logikom pozitivnog načina razmišljanja i djelovanja i samom svojom pozitivnošću prenosi se na klinca, donoseći mu pozitivne smjernice za njegovo daljnje djelovanje. U takvom sustavu poznajemo pohvale, nagrade, stimulacije raznih oblika, napredovanje, veće posvećivanje pozornosti od strane voditelja van redovitih aktivnosti i sl. I dalje ne možemo...ograničeni smo.
Nasuprot tome stoje kazne. Kako je zlo uvijek korak ispred dobra, a dobro ga tek sustiže polako, tako su i ova dva sustava u našoj organizaciji u raskoraku. Naime, sustav kažnjavanja prednjači. Kazne se primjenjuju u svim oblicima, na svim razinama i na svim mjestima. Tu nismo ograničeni...Međutim, treba primijetiti da kazne češće koriste oni kadrovi kojima je to izraz nemoći da pozitivno utječu na člana, pa tom zamjenom - kaznom - pokušavaju ispraviti stanje. Počevši od pukog urlanja na člana što je vrhunski izraz nemoći, neznanja i straha pred članovom osobnošću, pa nadalje. Da se razumijemo, treba ponekad i podviknuti, pa i dreknuti, ali kao podsticaj, a ne da nam to bude isključivi obrazac ponašanja.
S druge strane, akademski, europski ili svjetski, pedagoški prosvijeceni voditelji izbjegavaju kazne pod svaku cijenu, jer je to destimulativno i narušava osobnost člana. Naravno da narušava. A zar njegovo "zlodjelo" nije izravan atak na vašu osobnost...?
No profinjeni voditeljčići ipak ostaju na liniji toplog, prijateljskog razgovora. Oni time prikrivaju svoju nesposobnost da utječu na člana koji je po samoj prirodi svog uzrasta predodređen da radi gluposti. S namjerom ili bez nje, nije sad ni bitno, iako pojedinačno gledano jest. Voditelji time prikrivaju svoju inertnost da budu voditelji koji će povesti svoje članove na aktivnost, koji će prednjačiti u izvršavanju i organizranju izvršenja zadataka. Voditelj mora imati više energije od clana. Zbog toga je i bitno da to bude uvijek dovoljno starija osoba, koja tu energiju ima. Ako voditelj nema više energije, tada ili s članom jalovo i beskorisno prožvakuje problem, ili mu zadaje kazne od kojih nema svrhe. Zadaje mu zadatke da bi se sam (voditelj) odmorio…
Naravno da kazna ima svrhu, ali pravilno odmjerena kazna.
Ovdje treba navesti i još jednu činjenicu koja nam bolje oslikava razloge većeg upotrebljavanja sustava (ako tu može biti riječi o sustavu) kažnjavanja. Naime, kako je odgoj kao jedan od temelja društva u cijelome društvu u krizi bez presedana, to se takva situacija odražava i na našu organizaciju. Slab rad s članstvom jedna je od refleksija loše situacije u društvu. I tada kazne dolaze na svoje. Jer i one su, makar i sustavne, izraz slabosti, počevši od udruge, preko cijelog saveza, do države...pa i dalje.
Tamo gdje se slabo i dosadno (nezanimljivo) radi, logično je da će dijete potražiti zanimljiviju zabavu, a to redovito dovodi do problematične situacije nakon koje se primjenjuje kazna. Prazan hod u radu, loše organiziran rad, nestručnost, slabo odabrane metode, oblici rada i ostalo dovode do stvaranja kontraefekta u glavi člana koji dosadu nadomiješta zanimljivijim sadržajem, bez obzira na njegovu prirodu (o tome član uglavnom uopće ne razmišlja-ideje mu dolaze nagonski).
Radije će planinki ubaciti žabu za vrat. I što ćete vi onda s njime ? Pohvaliti ga za to ne možete, ma koliko, ako ste normalno čeljade taj postupak u vama izaziva simpatije (u tome dobu to je normalno djelo). No planinka se prestrašila, izvriskala i vi počinitelju nešto morate uraditi. Nagraditi ga? Sumnjam...Kazniti ? MA KAZNITE SEBE ZATO JER JE BIO SLOBODAN I NIJE IMAO ZANIMACIJU !!! Dobro, primjer je banalan, jer to može uvijek uraditi, no postoje i tezi primjeri. Recimo, dok s njima obrađujete neku temu, on odšeta i ode na cestu....Ma ja bih ga....ja bih ga....nagradio? ...Jer mi je pokazao kako nisam dobar voditelj i narednog puta ih ne bih sjeo oko sebe i dosadno im brujio o nekoj temi. Narednog puta bi se oni trebali lomiti da saznaju i urade više jer ih nesto zanima....tako bi trebalo razmišljati. No, puno je lakše kazniti i pritom se čak i dobro zabaviti. I zabaviti one oko sebe. Priprema teme i odabir prave metode...to je teže.
Ah da… - ma naravno da ga ne bih nagradio..i ja bih se izderao na njega i kaznio ga, nisam ni ja neki pedagog…
U lošoj organizaciji djeca gledaju onaj obrazac ponašanja koji im je lakši za primijeniti, a to je uvijek onaj koji donosi više zabave, a manje napora. Zato je zabava bitna. Što se više zabavljaju, a kroz zabavu ujedno usvajaju nova znanja i vještine, to je naš zadatak bolje obavljen i to ćemo morati manje kazni primjenjivati. A pohvaliti neka vam nikada ne bude teško...Riječi ne koštaju, osmjeh ne košta, aplauz ne košta...A materijaliziraju se kroz ushit člana u njegovom pozitivnom pristupu slijedecoj aktivnosti...
E, ali što s onim članovima koji su toliko “vijoglavi” da gluposti rade kao na tekucoj vrpci. Ili onima koji to rade jer im je to već i "profesija". S takvima ima problema. Što je slučaj drasticniji, to su drasticnija i sredstva. U mladjoj dobi to se kod muških članova manifestira kroz konstantan nemir i izvodjenje gluposti, zanimanje za sve što je “okolo” tj. nije u fokusu voditelja ; zaboravljivost prema obvezama koje su im van zarista zanimanja... Tada se počinju dokazivati. U tome razdoblju su curice takodjer razigrane, ali kad je programska prepreka u pitanju one “…ne mogu, …ne da im se, …ne bi, …umorne su, …tesko im je i sl...Čim dođu u omladinsku dob, muškarci postaju lukaviji (iskusniji) i navodno prihvacaju sve sto kazete, ali čim se maknete..odoše oni po svome. S planinkama je slično, ali su one tada u fazi kad su vam pripravne oči iskopati zbog svojih stavova.
Sve što ste imali problematično s djecom mladjeg uzrasta obični su “luk i voda” prema omladinskim frustracijama. I tu padamo. Mirimo se s vlastitom nemoći i devijantnim ponašanjem i kažnjavamo samo drastične slučajeve. Prevencija je jednostavna – pravilan programski rad (teme, metode, oblici rada), postavljanje pravila igre u startu, sustav nagradjivanja i sitne standardne kazne, počevši od prijateljskog razgovora do prekorednih čišćenja, straža i sl. Tu je razgovor dobro sredstvo, a sitne kazne u pravilnoj službi odgoja. Ali, dakle, samo kad cijeli sustav djeluje pozitivno i kritična masa vuče u pozitivnome smijeru...

Ovako, što je poanta svega ? Trebate se nadmudrivati s njima. Tu je zanimljivost sadržaja u ovako slabom sustavu i organizaciji minorna u odnosu na zanimljivost slasti zivota. I tu je potrebno žonglirati...prilično dobro žonglirati. Virtuozno. Takvo je stanje sada, kada su svi trenutni omladinci plodovi nerada i nesustavnosti iz prijašnjih godina. Pojedinci odskoče, ali brzo odu. Za vraga su nam i zakoni i zavjeti kad trenutno nemamo mehanizma., sustavnog mehanizma za njihovu primjenu. Pa se članovi smiju kad im navedete neki zakon...Normalno. Ko se ne bi smijao nakaradnom čuvaru dućana kojemu svi bježe i odnose mu ispred nosa sve što požele. Strašilo ne pomaže za ljude.
Dakle, kako bilo da bilo, i ubuduće će se kazne primjenjivati u velikoj (većoj) mjeri od nagrada, jer nam sustav i rad ne valjaju. Samo je sada pitanje niveliranja kazni. Jeste li za tjelesno kažnjavanje ?
Recimooo....davno izgubljeno "nogovanje" (kad svi članovi "inkriminiranog" člana patrole za počinjenu glupost redom udaraju nogom u tur). Tu člana kažnjava cijela patrola... Naravno, bilo je tu mnoštvo iživljavanja koje je također bilo izraz nemoći predvodnika, ali zato predvodnik i treba biti odrasla osoba, koja zna odrediti stupanj počinjenog djela i stupanj adekvatne kazne.
To je bila jedna od najljepših stegovnih mjera koja se rješavala uglavnom u patroli (osim družinskih i odredskih nogovanja). Član koji je bio nemiran u startu bi "popio" nekoliko nogovanja i više ne bi bio nemiran, jer to ipak boli. Nikada nisam primijetio da je to nekome "uništilo koncepciju" u glavi. Jednostavno, tko je bio izrazito "lud" da stalno "pije" nogovanja, ili bi se opet primirio (cilj je postignut), ili bi se ispisao. Mogu li svi igrati vrhunski nogomet? Mogu li svi biti izviđači? Tvrdim da ne mogu!. Iako je naša organizacija prihvatljiva SKORO svakome, no ima ih...ima...koji nisu za to i gotovo. Tu je nogovanje djelovalo kao prvi filter, nakon kojega je član ostajao i postajao bolji. Naravno, ovo je vrijedilo za negativno opredjeljene članove
Danas bi se pozvali na Haag.
Ponekad bi imali i razloga. Recimo kad netko člana za kaznu priveže za stablo ili jarbol i ne da mu niti vode, a sunce prži...To je kazna koju se može dati za ubojstvo s predumišljajem.
Ili da član u uniformi, do grla zakopčan, u stavu “pozor” pozdravlja zastavu nekih pola sata, na naćin da je okrenut očima prema suncu, tako da zastavu skoro ni ne vidi. Nakon kazne, nagradno pitanje (dodatna tortura) glasi - kako izgleda zastava?...ili...Prepoznaješ li ove boje...? Znaš li tko sam ja?...Je li dan ili noć ?...
Trčanje (joggiranje) uz brdo, s rancem punim kamenja, tek je jedno od najčešćih iživljavanja kojima voditelji pribjegavaju. PribjegavaMO, hehe..
Čuo sam za torturu koja je trajala nekoliko noćnih sati gdje se člana isljeđivalo da prizna djelo koje nije uradio. Nakon nekoliko sati (3-4) je priznao. Ravnodušno. Biste li vi ? Mogao je čak i sjediti na stolici. Nitko mu nije branio.... Da je pitao rekli bi mu...
Kako bi bilo da člana za kaznu pred cijelim odredom ošišamo do gola. Pa još da mu izvire uši...
Ne bi li “kopanje gusarskog blaga” na određenome mjestu bila dobra kazna. Pa kad iskopa jamu 3m x 2m x 2m, onda mu kažete da zemlju koju je iskopao skloni tako što će iskopati slijedeću rupu. U nedogled... I to zato jer nije pronašao blago, pa treba kopati i dalje...
Staviti ga deset noći da stražari i pored njega postaviti redovnu stražu koja ga treba održavati budnim. Straža za stražu...
Narediti mu da uvali glavu u bačvu vode pa da je izvadi kad on misli da više ne može. A ako ranije pomisli, vi ste tu da mu izbijete takve misli iz glave...
Podići člana na pola jarbola, pa ga gađati pikado strelicama (čuo sam za to)?
Ostaviti ga vezana lancem na čeki (čeka je za medvjede). Pričuvati ga dok medo ne dođe.
Kamenovati ga...člana...
Odsjeći ruku...mu...
Ili nogu...
Pojesti, ispred njega vezana za deblo, njegove skrivene kekse ili čokoladu. Ili oboje. Najbolje oboje...Nutkati ga, ali mu ne dati. Neka škljoca zubima u prazno...
Kazniti ga zvukom. Privezati ga ispred auto sirene i onda uporno trubiti dok ne svisne...
Objesiti ga sa stabla za nogu, da visi prema dole, te mu čitati Krležu. Ako voli Krležu, čitati mu opet Krležu ali od natrag...
Dizati ga redovito u 3 iza ponoći i voditi na obvezatan hladni tuš (u šumi) ili vreli tuš (na moru)...Cijeloga logora..Služi i kao preventivna mjera...
Zagrliti ga nježno, kao zaštitnički, pogledati ga izrazom luđaka-izbuljenih očiju i onda mu ujedno i zastrašujuće i utješno govoriti " neeeće te boliti, neeeće te boliti...", vodeći ga k ekonomatu alata…
Staviti ga u krug cijelog odreda te mu se svi grohotom smijati pokazujući na njega prstom...Ako ne reagira, batinati ga po tabanima...Ima takvih tvrdokožaca...
Ako je planinka, pred svima joj ruž za usne umočiti u balegu…ili Labello…
Ili joj uzeti ručnik i pred svima ga dati najprljavijem izviđaču da se u njega usekne. Što obilatije...
Skinuti njezin šator dok je nema (dok je u latrini – DA DA – I ONE TO RADE!!!) i prepraviti krug logora (dorazmjestiti šatore) tako da se ne primijeti praznina...pa neka traži...
Narediti kažnjeniku - ako je plašljiviji - kad se spusti gusta tama da smjesta ode duboko u šumu i da proba pronaći NJEGA!!!
Kad se u naredbi spomene NJEGA!!! svi okolo moraju potiho, prekrivši usta rukom, uzasnuto kriknuti...
Osuditi ga na pritiskanje žlicom po čelu, ali mu priopćiti da će mu se to uraditi dok spava....Ovo se primjenjuje ako ne zna za to od prije.
Bičevati ga...makar kablovima...
Osuditi ga na poništavanje. Pred svima pročitati presudu i priopćiti da ce se PONIŠTAVANJE izvršiti kad se član tome ne bude nadao. Naravno, ne objasniti mu sto je poništavanje, samo par natuknica...i smrtni izraz lica...
Po dogovoru, pred strojem, odabrana grupica se zaleti prema okrivljeniku te ga naglo obore na pod i svi oko njega počnu urlati i kesiti mu se....
Ista se kazna može modificirati na način da mu se to uradi dok spava....
Vezati ga konopcem za jednu nogu i za jarbol (ne predugačak konopac) i priopćiti mu da je vezan da ne bi pobjegao jer sutra za ručak kuhamo BAŠ NJEGA!!!
Prokinuti ga krvnički nogom u jaja....(šalim se…ovo ostalo se, kao, ne šalim, hehe)
Osuditi ga na obredno ispijanje ricinusovog ulja...
Primorati ga da natašte pojede pet velikh žlica marmelade, te da popije dva hladna piva...ili litru ledene vode...Zatim ga cijeloga omotati zavojima kao mumiju... (za lopove u ekonomatu)

Cilj svake od ovih kazni je da u stvari član pokuša to izbjeći bjesomučno se zaletjevši prema stablu gdje će udariti glavom svom snagom, da ne bi trpio navedene kazne....
Ako to ne uradi, možda se nije sjetio toga, pa mu strpljivo objasnite što se od njega očekuje...
Eto, to je samo manji dio mogućih kazni na logoru ili akciji. Ako mislite da su preblage, možda ste i u pravu, ali moramo biti nježni prema djeci. Ona su naše najveće bogatstvo...
Sto se tiće pedagogije i sličnih trica i kučina, trebali bi oni od izvidjaca učiti i njihova iskustva primjenjivati u školskom (institucionalnom) sustavu. Tada ne bismo bili tek (Goli) otok u oceanu...

Jer dokle god naša organizacija ne postane jaka i zdrava na jakim i čvrstim temeljima, dotle će se kaznjavati. A to je lakše nego mijenjati organizaciju iz temelja...
Pa svi idu tom linijom manjeg otpora, je li…
Danas se kazne popularno nazivaju još I “korektivni postupci”. Možemo ih nazivati kako god hoćemo, ali djeca ih znaju I doživljavaju zajedničkim nazivom – KAZNE!

A SADA QUIZ
Držite li da sam pretjerao ?
a) Držim
b) Ne drzim

Oni koji su zaokružili pod “a”, imaju šanse postati izviđači, a oni koji su zaokružili pod “b” imaju šanse prestati biti izviđači.
Samo oni koji nisu ništa zaokružili, zbog nedoumice, pravi su izviđači. Istina je uvijek negdje između.
No postoji i četvrta varijanta – da su zaokružili oba odgovora. E to je nešto posebno. Takve bih volio upoznati, jer je očito da žele eksperimentirati, pa da priredimo zajedničke izviđačke susrete s natjecanjem u kažnjavanju članova. Organizator osigurava članove... Dovoljan broj – zbog opravdane bojazni da će se neki članovi potrošiti prije vremena.
Događa li vam se da ih i u svojoj jedinici prebrzo trošite? S VAMA NEŠTO NIJE U REDU!

U rukama nam je moćno oružje. Odgoj djece. Zloupotreba takvog oružja izaziva loš efekt u mjestu gdje udruga djeluje i šteti cijeloj organizaciji. Naročito djeci koju se tretira(mal)...
No ako niste sigurni što uraditi – pošaljite člana višoj instanci. Neka se oni dovijaju.
U ovome, kao i u svemu ostalome treba imati sluha i mjere. Sluh vam služi za bolje slušanje, a mjera za mjerenje. I...TO JE TO !!!!
Edi

Autor: pahuljica