NAPOMENA! – Ovaj materijal, kao i svi moji materijali je pozamašan. Tko ga želi pročitati, preporučam mu da ga printa, pa neka ga čita van Interneta, bez troškova.

OVO JE DO SADA NAJVEĆI – GIGA-MATERIJAL, UPOZORENI STE!!!

U ovoj kolumni nadovezujem se na prethodnu gdje sam napisao što mislim da bi trebalo uraditi u našoj organizaciji.

Sada nudim na čitanje moje viđenje KAKO bi trebalo to uraditi – izgledati.

Kako je to svojevrstan program – nudim ga budućem predsjedniku SIH-a besplatno, neka ga koristi ako mu može koristiti. Isto tako i svima vama.

Ne želim se prikazivati pametnijim, želim stvari posložiti i prikazati nešto malo sustavnije, a učinilo bi me vrlo sretnim kad bi se pokazalo i korisnim...

Hvala na razumijevanju zbog dužine – ipak je riječ o programu za idućih 8 godina (2 mandata).


Dakle....

Suprotno teoriji u kojoj kvalitet proizilazi iz kvantiteta, za početak se zalažem da se kvantitet stvara iz kvaliteta.

Konkretno – smatram da naš put nije stvaranje golemog tijela s impozantnim brojem članova koji su izviđački početnici, nego mislim da nam je put stvaranje jake jezgre koja bi proizvodila jake izviđače – strukovno i voditeljski, te tako omogućila povećanje broja članstva.

Neovisno o redoslijedu, i kvantitet i kvalitet u našoj organizaciji imaju mjesto. Naravno, jedno u službi drugoga, u međusobnoj ovisnosti i povezanosti, jer ne bi bilo u redu da je kvantitet prisutan samo da bi iznjedrio kvalitet, niti kvalitet da bi samo podržavao kvalitet.

I jedno i drugo imaju opravdanje, svrhu. I jedno i drugo su potrebni našem društvu i našoj organizaciji.

Ovo je, nadam se, put koji miri oba pravca razvitka organizacije – izviđačko-stručni i turističko-ferijalni.

Kako sam uvjerenja, dakle, da je prvo potreban kvalitet, krenimo tim putem, pa da vidimo gdje ćemo doći.

U stanju kakvo je naše sadašnje, organizacija ima tri mogućnosti – da do kvaliteta dođe sadašnjim putem, da do kvaliteta dođe sažimanjem, ili pak da se transformira u potpunosti u turističko-ferijalni tip organizacije, s usamljenim odredima-posljednjim Mohikancima istinskog izviđaštva.
Što nam svaki od tri tipa može donijeti?

1- Sadašnji put je svakako dugačak barem 5 godina, i što je najvažnije NE NUDI GARANCIJU da ćemo uspjeti. Koliko se već na tome radi, a rezultati su i nadalje nikakvi – ne mičemo se s mrtve točke. Naravno, u bliskoj budućnosti može nam se dogoditi BUM, no sve što naglo nastane, obično ubrzo i prestane. Takav BUM bi svakako bio postignut na krilima sadašnjeg školovanja kadrova, a razlog zašto mislim da ne bi dugo trajao je u tome što u sadašnjoj konstelaciji snaga s okolinom nemamo nikakve šanse da opstanemo u potrošačkom društvu s onim što nudimo. Uz to još ni sadašnji kadrovi, kako znamo, nemaju podršku ni uvjete koji bi ih motivirali da to i ostanu te proizvedu druge kadrove. A nisu, brate, u svojim jedinicama ni naučili kvalitetno raditi.

2- Potpuna transformacija u ferijalno-turističku organizaciju za djecu svakako nije za odbacivanje, ne zbog toga što tako želim, nego prema prilikama u društvu. Konzumentski pristup je traženi pristup. Plati pa se rugaj. Roditelji će rado djeci omogućiti turistički doživljaj tpa “Camp America”, a nama će to svakako donijeti sredstva od kojih će neki lijepo živjeti. I svi će biti sretni. Poslije bi se na temelju toga mogla stvarati srž izviđaštva – elita koju bi djeca plaćala.

3- Sažimanjem organizacije-dakle smanjenjem na određeni kvalitativni broj članova i kadrova opredijelili bismo se za onu srž, nukleus iz kojeg bi nastala impozantna organizacija. I stručna i turistička istovremeno, na dvije različite razine..

Zašto se - vjerojatno ste to već zaključili - zalažem za ovakav vid, kada bismo, ako se razmisli, do impozantne organizacije mogli doći i kroz druga dva vida. Zato jer mislim da su druga dva oblika prije svega mnogo duža. Kod prvoga bi svakako nastala anarhija koja i sada već postoji, a kod drugoga bi se istinsko izviđaštvo izgubilo. Izgubio bi se jedan autohtoni hrvatski proizvod. I pitanje je bi li se onda i došlo do druge faze.

Kao što je poznato – nema posla, nema organizacije, nema sustava bez REDA!

Treći put, put sažimanja, nudi početni red.

Koliko nam je za to sažimanje potrebno ? Ovisi o dobroj volji, ali ako bi velika većina udruga prihvatila takav put i sve njegove posljedice ( a posljedica može biti i nestanak udruge-tj. smanjenje udruge na razinu patrole) – mislim da bi nam trebalo otprilike godinu dana.

Udruge koje bi bile u manjini i ne bi izabrale takav put, svakako bi i nadalje uživale pomoć i servis SIH-a, ali ne bi bile u prioritetu.

Prioritet bi imala većina, a u ovome slučaju manjina nije važna jer se radi o OPSTANKU organizacije, gdje je većina najvažnija.

Važno je napomenuti da bi većinske jedinice potpisale obvezu prihvaćanja PROGRAMA i svega što iz toga proizilazi. Da – to bi bila vrst diktature, vrst čvrstog tijela predvođenog jakim ljudima, no tko je i vidio da se iz anarhije odmah prelazi u demokraciju? Nikad i nigdje to nije potvrđeno, pa ni mi ovim što do sada radimo to ne potvrđujemo...

Dakle – prešlo bi se na postupak, u prošloj kolumni naznačen kao OPTIMALIZACIJA ČLANSTVA. Tamo sam naveo – koliko VRHUNSKIH kadrova, toliko i članova.
Nadam se da neće biti filozofa koji će pitati što je to vrhunski kadar. To je osoba koju zovemo VOĐA i kad to kažemo, svi znamo što u glavi zamišljamo pod tim nazivom.

Uprava bi na tome trebala hitno početi raditi, a to bi bio glavni posao Predsjednika, Dopredsjednika i Načelnika SIH-a, Načelnika za hitne intervencije i prema potrebi – prioritetno - svih ostalih u Upravi.

Kako početi? Svakako uvidom u rad jedinica. To bi inače bio posao Županijskih povjerenika, ali u ovoj situaciji ne možemo se na puno njih osloniti, pa je nužno da to radi Uprava.

Paralelno s time kao tijelo Uprave formira se Odbor, radna skupina, tijelo (nije mi važna klasifikacija i nazivlje) za izradu STANDARDA. Trebali bismo kao organizacija težiti ISO-standardima, no ne znam postoji li to za organizacije. U svakom slučaju dok se teren ispituje (oko 6 mjeseci) traje i izrada standarda i to radi skupina od najviše 5 ljudi, nije nužan regionalni ključ. Dapače, zbog uštede vremena i novca, bilo bi dobro da su iz iste regije.

Do kraja godine – do logora – standarde bi trebao usvojiti Sabor. I trebali bi biti obvezatni dokument.
Kako sam u kolumni prije napisao, STANDARDI se provode u radu, vođenju i organiziranju !

Svi dokumenti SIH-a prilagođavaju se standardima, nakon što su usvojeni.

Dakle, od početka naredne – druge godine (od starta ovakvog programa) stupili bi na snagu. Standardi vrijede za svih. Unutar standarda potrebno je propisati i određene minimume po kojima netko može biti član SIH-a. Dakle – stvara se preduvjet za dva pravca rada u SIH-u. Minimum i optimum standarda vrijedili bi od od 9. mjeseca – nakon logorovanja, a primijenili bi se i na logorovanjima jedinica koje bi izvele logorovanja.

Uz skupinu za standardizaciju oformila bi se još jedna radna skupina za definiranje STRUKE ! Iako mislimo da smo sadašnjim programom definirali što izviđači rade, varamo se. Mi smo definirali ŠTO SVE izviđači rade. Ova bi skupina trebala utvrditi što ćemo ponuditi kupcima naše struke.
Kad dijete prođe 4-godišnji ciklus u izviđačima-što će točno znati i u čemu će biti bolje za pet klasa od svojih vršnjaka koji nisu izviđači.

Nakon 4 godine treninga u nekome sportskome klubu svaki će član toga kluba od običnog laika imati puno više kondicije, puno bolje baratati rekvizitima, i postizati rezultate mjerljive u usporedbi s drugima.

Eto zadatka radnoj skupini – profiliranje izviđačke struke. Koju će onda program podržati.

Dakle – već se naziru konture organizacije – kad član uđe u organizaciju znat će što će postati, vodit će ga vrhunski kadar koji će raditi po standardima (optimumu) i proizvesti od člana istinskog izviđača.

Paralelno s ovim članom, upisat će se članovi koji će raditi po minimumu standarda i steći najosnovnija znanja. Toga člana će opet voditi vrhunski kadar, samo neće s njime raditi previše.

Ovdje mislim da će se osnovati (da ćemo vratiti prastari lijepi naziv prof. Mudrinića) IZLETNIČKE DRUŽBE po školama – gdje će djeca dobiti minimum znanja i odnosa u izviđačima, ali koji će pretežno samo ići na izlete.

Razlika između pravih izviđača i ovih “light”- izviđača bit će u debelom razlikovanju u znanju STRUKE.

Kod istinskih članova program je OBVEZATAN i sastanci – treninzi su OBVEZATNI, dok kod “light-ova” nisu. Oni su školska aktivnost.

Ali – u tim školskim izletničkim družbama svi članovi koji završe Šumsku školu imaju obvezu brusiti svoja znanja. Jednom tjedno mogu im se posvetiti dok ne stignu do stadija da mogu voditi i patrolu u svojoj udruzi. Tada prelaze na koncentrirani rad u udruzi i daju najbolje od sebe, a oni naredni - iza njih - djeluju u školi.

Neki članovi iz izletničkih družbi prelazit će u prave izviđače, ali većini to neće biti potrebno...

Na ovaj način institucionalno (jer posao Predsjednika SIH-a je da to izbori) ulazimo u škole i ne trudimo se od djece napraviti “izviđačine”, trudimo se izviđaštvo provesti na američki naćin – tamo su sva djeca prošla skaute u toj fazi...

Tako po malo stvaramo PARALELNI SUSTAV koji se kroz takve izletničke družbe pretvara u škole u prirodi, morske i šumske kampove, a sve s labavim -“light”- programom. Ovakav sustav ima za cilj slijedeća postignuća :

1 – Pružiti djeci što više doživljaja i tako ih odgajati i micati s ulice na pravi način
2 – Osigurati sredstva za GLAVNI sustav organizacije
3 – Uvježbavanje i motiviranje kadrova kroz financijsku komponentu.
4 – Nadopuna glavnog sustava članstvom.

Važno je reći da tamo gdje nema glavnog sustava MOŽE postojati paralelni, samo od takvih jedinica ne tražimo ništa više od minimuma. To će možda zauvijek ostati – figurativno kazano – druga ili treća liga, no i te lige se bave istom djelatnošću kao i prva liga. Samo, dakle, vrijede drugi standardi i druga ponuda. Vjerojatnost elitiziranja još uvijek postoji.

Na uvođenju ovakvoga sustava Predsjednik SIH-a preko Institucija države i parlamentarne unije počinje odmah raditi ili nastavlja tamo gdje je sadašnje rukovodstvo stalo (čujem da se lijepe stvari dogovaraju, samo neću sada o tome).

Dosadašnji obrazac navodi nas na razmišljanje da se ovakvim načinom otvara, ili još bolje – prihvaća TRŽIŠNA UTAKMICA s ostalim našim konkurentima.
Kada smo se isprofilirali možemo s nečim izaći na vidjelo...
Nemojmo odmah očekivati čuda, ali sa sustavnim radom na paralelnom sustavu mogli bismo nakon 4 godine imati ogromnu zainteresiranost po školama.

Stvar je samo – hoćemo li “uprskati” stvar ili izaći kao novi faktor na tržištu.

Što se tiće glavnog sustava – on radi po standardima i proizvodi kadrove na način da nakon 4 godine u Šumsku školu uistinu dolaze znalci koji su prošli jak sustav i usvojili dosta znanja (minimum 2. stupanj – i to jačine stare 2. zvijezde). Takve je gušt školovati, a takvi onda prelaze raditi u izletničkim družbama.

Što se Šumske škole tiće, ona je sada pred reorganizacijom i kao jedan od dosadašnjih sudionika u radu Odbora za naobrazbu podržavam takvu shemu koja će biti predstavljena na idućem Vijeću.

Za članove izletničkih družbi u sustavu školovanja Šumske škole najpogodniji je pripremni tečaj, onaj koji prethodi tečaju za vođe jata/patrola, gdje bi zainteresirani iz družbi stekli pripremno znanje za ČLANSTVO u patrolama izviđača.

Istovremeno, izletničke družbe bi (plaćeni od škole, naravno) vodili učitelji koordinatori koji bi tako konačno stekli svoje mjesto u organizaciji. Po shemi školovanja koja je u pripremi - i za njih postoji tečaj, a čak je moguće i da se dodatno izviđački obrazuju ako požele raditi u glavnom sustavu.

VAŽNO : Niti trenutka dva paralelna sustava se ne smiju spojiti. Moraju se međusobno pratiti kao dvije žice u kabelu, ali do kratkog spoja ne smije doći....

ŠTO s članovima iz glavnog sustava koji odrastu ?
To je u stvari najveći izazov i najveće pitanje rješavanja problema 14+.

Dolazimo do pitanja MOTIVACIJE. Osim pomoći u rješavanju egzistencije, moramo im pružiti mogućnost vrhunskog samodokazivanja tj. ispunjenja SAMOPOŠTOVANJA!

Uprava SIH-a bi trebala osigurati kroz provođenje ovakvog programa da članovi koji se sada upišu, kroz 4 godine dobiju mogućnosti o kojima je riječ.

Kako? Teško, naravno, ali ipak –

OSIGURANJE EGZISTENCIJE – egzistencija se danas osigurava samo na jedan način – osobnim dohodkom, ili honorarima, tantijemama...itd. Dakle – NOVCEM.

Nije možda svima vidljivo u startu, no kada bismo institucionalno ušli u škole – onda bi taj PARALELNI SUSTAV došao do izražaja upravo u onoj 3. točki koju sam prije naveo – motiviranje članstva financijskom komponentom.

Tržišna utakmica nam kaže da SVE KOŠTA. Koštaju i izviđači, koštaju i akcije.
Tko hoće ići na izlet, na dvodnevni, trodnevni izlet – treba platiti. Djecu na takve izlete mogu voditi samo punoljetne i kvalificirane osobe.
Vodite djecu na jedan VRHUNSKI izlet – samo jedan razred – 30 djece. I na tom jednodnevnom izletu uzmite po djetetu 20.00 kn. To brat bratu iznosi – 600.00 kn.
4 razreda u 4 tjedna (svake nedjelje jedan razred) = 2400. kn. Danas je to dobra plaća, a radite 4 dana. Zamislite da vodite dva razreda, tri, četiri, skupa sa svojim pomoćnicima – vođama patrola koji tu stažiraju....i kojima ćete dati dobar džeparac, kao i učitelju koordinatoru.

Za pojmove malog, običnog čovjeka, zadovoljnog malim stvarima-i previše.

Ako taj izlet organizirate preko svoje udruge pri kojoj djeluju svi vaši vođe patrola na stažu – eto viška novca i udruzi.

Eto posla za starije članove koji rade u udruzi, a ujedno i u paralelnom sustavu.

Naravno, ovo je van zakona, ali na Upravi SIH-a je da to stavi u zakonske okvire, pa da vidite da se može...

A tek logorovanja za tu djecu.
I ovdje tržišnom logikom možemo reći – tko valja isplivat će, tko ne valja – neće.
Kod dobrog rada s djecom u paralelnom sustavu, pojavit će se ogroman interes za logorovanje.
Za njih je logorovanje od 6-7 dana vrhunski događaj. “Light” program, minimumi standarda i opet je lova u džepu, a svi su zadovoljni – sve je ostvareno.

E sad – naravno, postoje i projekti i institucije koje te projekte plaćaju...

Jedan od glavnih zadataka Predsjednika SIH-a – izboriti status Udruge od interesa za RH. Čujem da je to u proceduri, ali ako se ne obavi do našeg Sabora, oni koji preuzmu / nastave voditi organizaciju time bi napravili skoro sve.

No to je dobrodošlo, ali ovaj paralelni sustav je već sam po sebi dovoljan.

Samo ga treba uspostaviti. Samo....

SUSTAV SAMODOKAZIVANJA – SAMOPOŠTOVANJA.

Ova bi se potreba trebala riješiti kroz daljnje stručno osposobljavanje, izazove i institucionalno školovanje.

Daljnje stručno osposobljavanje trenutačno se formira u već spomenutom Odboru na za naobrazbu, i takvi tečajevi bi kroz 4 godine od sadašnjeg predloženog oblika sigurno opet promijenili oblik.
INTENCIJA – školovati kadrove kroz institucije – škole i fakultete.

Naime – zar ne bi bilo idealno da nam je svaki vođa družine i svaki načelnik ujedno i diplomirani pedagog?
A da je ujedno prošao bogat izviđački put – prije odlaska na školovanje?

I zar ne bi bilo idealno da umjesto tko zna gdje - radi za početak u udruzi, da svoja izviđačka znanja i sposobnosti vođenja upotpuni pedagoškim znanjima i primjeni ih na djecu.

I na samome fakultetu bilo bi mu dosta lakše nakon iskustva s izviđačima.

Zar ne bi bilo lijepo da netko i kao psiholog svoja znanja primjenjuje u izviđačima?

E, dragi prijatelji – tu govorimo o STRUCI u službi izviđača – naravno, ako se hoćemo tržišno natjecati s organizacijama i klubovima koji sve to imaju..

Sve to financira se kroz paralelni sustav, ekonomsku članarinu i projekte.

O ekonomskoj članarini ne bih trošio riječi. Dovoljna bi bila za naknade vođama i za stipendiju članu na školovanju. Koji bi onda imao potpisanu obvezu raditi u izviđačima – za plaću naravno!!!!

Kroz dva mandata je ostvarivo!! Ako se počne odmah!

I još o izazovima. Iako sustav izazova u programu SIH-a baš ne podržavam, svakako podržavam sustav TRANSVERZALA i EKSPEDICIJE. Isto tako sustav državnih natjecanja koji bi se tek trebao afirmirati.

Prvi korak trebao bi biti da se isposluje objavljivanje rezultata izviđačkih natjecanja u sportskim prilozima medija... Posao Predsjednika!!!!
O standardima nećemo govoriti, ali je činjenica da u nekim segmentima natjecanja treba uvesti promjene. Ne samo po pitanju standarda, nego i po pitanju sustavnosti natjecanja, te po pitanju dobnih granica i sudjelovanja. No to je recimo, posao za drugu polovicu prvog 4-godišnjeg mandata.

SUSTAV NADZORA – ako smo udruženi zbog zajedničkog interesa, tada mi određujemo pravila i mi određujemo sustav nadzora. Tako sam napisao u prethodnoj kolumni.

Ovaj sustav bio bi JAMSTVO kvalitetnog rada u glavnom i paralelnom sustavu članstva. Županijeski povjerenici bi TO imali kao glavni zadatak, uz, naravno, pomoć jedinicama u radu.
Uz povjerenike tu bi bili članovi Zbora izviđačkih instruktora, Zbora programskih instruktora (koji može biti pod Zborom instruktora) i Zbor državnih sudaca. Još im nije definiran status, ali oni bi mogli također biti unutar zbora instruktora. Njhovi zadatci bi također bili sudjelovanje u nadzoru i pružanje potpore.

Nadzor bi se vršio periodično i interventno (prema potrebi), a sukladno potpisanom sporazumu jedinica koje ovakav program prihvaćaju, Povjerenik bi imao pravo uvida u administraciju udruge (ne u financijske knjige i dokumente) , te u način sprovođenja rada.
Ovo je i logično za sve sustave, a mi ne možemo biti drugačiji od drugih ako se s njima upuštamo u trku i nadmetanje. Treba nam red i rad, treba nam način – mehanizmi održavanja toga reda i rada.

Odgovrnost za sustav nadzora imali bi Načelnik SIH-a, a Zbor instruktora i Županijski povjerenici bi bili pod njegovom nadležnošću.

Sustav se uspostavlja netom po donošenju standarda i profiliranju struke.

Udruga bi trebala biti verificirana u glavnom sustavu da bi mogla slati svoje članstvo na školovanje i kaljenje u izviđačke družbe.

Izletničke družbe bi trebale biti verificirane u SIH-u samo kao postojeće u školama. Učitelj koordinator i kadrovi u takvoj družbi trebaju biti članovi SIH-a i školovani u sustavu naobrazbe SIH-a. Za svaku družbu škola bi platila SIH-u registracijsku taksu za koju bi dobila (družba) – patrolnu bilježnicu, svaki član jednostavnu iskaznicu, osnovni paket literature. Registracijska taksa po družbi (razredu) ne bi trebala biti veća od 1000.00 kn. Ostatak sredstava koja se ne potroše išla bi izravno u sustav nadzora...

Treba uvesti novinu da član može biti registriran POJEDINAČNO U SIH-u, ali samo za izletničke družbe. Inače, sam za sebe nitko ne može biti registriran.

SASTAV UPRAVE SIH-a – zalažem se za sastav kakav je predložio Tomislav Jurkić i koji je proslijeđen jedinicama. Kod ovakvog programa Vijeće uistinu ne bi bilo potrebno, pa se zalažem da se ukine.
Sabor bi se mogao sazivati jednom do dva puta godišnje i bio bi sigurno kvalificiraniji od sadašnjeg Vijeća.

PROIZVODNJA ODRASLIH – ovdje ne bih također puno trošio riječi – mislim da bismo kod ovakvog sustava SIH-a i ovakvog programa brzo proizveli odrasle u organizaciji i pružili im mogućnost da dodatno rade, zarade, pomognu, ostanu...sami bi izniknuli.
Raditi nešto što voliš cijeli život i od toga pristojno živjeti – nije li to ideal svakog čovjeka?
Pružimo li barem nekolicini takvu mogućnost – napravit ćemo čudo!!!

OPTIMALIZACIJA FINACIRANJA – managerski pristup resursima SIH-a i projektima. Realno gledajući – dolazi vrijeme ponovnog otvaranja firme pod SIH-om. ILi davanja prava određenoj firmi da radi u ime SIH-a i sebi i organizaciji priskrbljuje sredstva.

Kod ovakvog sustava – programa, u budućnosti samo bi se od prodanih marama moglo lijepo živjeti. A kamoli od ostalih rekvizita.

Uz to bi trebalo oformiti i turističku agenciju s podružnicama u većim gradovima. Imali bi posla na pretek – kod ostvarenja ovakvog programa.

Koordinacija centara i izviđačkih domova mogla bi se kroz ovakvu agenciju realizirati na trostranu korist – SIH-a, Vlasnika domova, agencije.

Prostori SIH-a. BOLNA TOČKA!
Sada kad je prostor SIZ-a sređen, više nitko ne može tvrditi kako je NUŽNO da prostori SIH-a budu u najstrožem središtu grada.
To je prostor svih nas i imamo pravo s njime raspolagati kako hoćemo, a imamo dužnost s njime raspolagati onako kako će biti od NAJVEĆE koristi za organizaciju.

U Sloveniji postoji Gozdna šola. Mjesto gdje se dolazi na obuku i na zimovanje-proslave itd...

Ne možemo nešto tako postići, ali zar ne bi bilo idealno da svi koji dolaze u SIH (Zagreb) mogu normalno prići kancelarijama, mogu tu normalno prespavati, mogu tu nešto pojesti (pripremiti), popiti, održati sastanak čak i većih skupina, te na koncu – normalno parkirati automobil ispred toga prostora.
A to definitivno nije u centru grada. Vrijednost našeg prostora u strogom centru je tolika da bismo u predgrađu mogli izgraditi upravo ovakav prostor o kakvom govorim.

Ako imamo još nekih prostora o kojima sam bio načuo – sve se to može ekonomski lijepo iskoristiti....

Naravno, ovaj dio programa obavio bi se tek možda u drugome mandatu (iako bi se u prvome pripremio), kada bi već sve bilo uspostavljeno – svi sustavi, i tokovi financiranja...

POTVRDA U ZAJEDNICI :
Razraditi sustav godišnjeg istovremenog predstavljanja zajednici-tipa izviđačkog tjedna, i sličnih akcija.


DODATNE ZAMISLI :

1 – Načelnik SIH-a i Tajnik SIH-a su profesionalci. tajnik ima posao zajedno s Predsjednikom ulaziti u institucije i osigurati plaćanje hladnog pogona SIH-a

2 – Svi u sustavu nadzora primaju honorar za obavljen posao

3 – Svi koji službeno rade za SIH, na putu primaju dnevnice i troškove puta.

4 – Na Saboru imaju pravo glasa samo jedinice iz glavnog sustava. Za početak je svim jedinicama iz većine koja prihvaća ovaj program osiguran status primarnog sustava – za iduće 2 godine – nakon čega ga gube ako ne ostvare uvjete po standardima.

5 – za početak ovakvog programa pravilo bi trebalo biti – JEDAN ČOVJEK U SAMO JEDNOM PODRUČJU. Početni standard po kojem bi se osiguralo da se ljudi mogu skoncentrirati na jedan jedini posao. A Sabor bi ionako verificirao sve donešene prijedloge

6 – Za početno razdoblje od dvije godine svi se odriću honorara i dnevnica (ako treba), ne i troškova puta. Ako se u roku od dvije godine sustav – program ne počne potvrđivati, Predsjednik i Uprava trebaju odstupiti. Kako bi se osigurala kvalitetna procjena – nakon dvije godine je obvezatno izborni Sabor. Dakle – prve dvije godine se radi samo na uspostavljanju sustava i polakom uhodavanju. Prvi rezultati trebali bi se potvrditi na ljeto, na početku treće godine mandata ( ljeto 2004. godine)

7 – Jedinica na Saboru ima glasova prema broju članova.

8 – Članarina po članu je viša i to znantno – dok se ne uspostave tokovi financiranja.
(znam da će na ovo svi skočiti jer svi stalno skaču, ali sjetite se da je navedeno da se u jedinicama uvodi ekonomska članarina – i to mjesečna. Tko hoće nešto dobiti – to će i platiti. Tko neće platiti – neće ni dobiti. Naravno treba zadržati socijalnu osjetljivost za pojedine napreden slučajeve. Ostali mogu u izletničke družbe)

9 – sistematizacija logorskih, zimovališnih i ljetovališnih prostora

10 – Uvesti opet status samostalne družine kao održive jedinice – udruge, a status odreda utvrditi kroz povećanu kvotu članova i voditelja. Regulirati u standardima.

Tko će to sve platiti?
Recimo ovako – realno gledajući, ako bismo se držali visokih standarda, naša organizacija bi uistinu brzo spala sa 3500 članova na nekih 1000. I to najviše .
Moje duboko uvjerenje je da bismo bili bliže broju 500 nego 1000. Govorim o vrhunskim kadrovima i patrolama koje oni mogu predvoditi...To je otpilike 50 – 60 vođa patrola/jata i nekih 20 vođa družina.
Mislite li da bi to uistinu bio problem nadzirati ?

Ako bi se ušlo u škole, svaki vođa družine mogao bi voditi po jedan do dva razreda na izlet. Uz pomoć svojih vođa patrola. Mislite li da bi to bilo teško jednom do dva puta mjesečno, uz onakve financijske uvjete? Uz izletničku družbu ide i regularna patrola. Patrola radi svoj program, a izl. družba svoj. Međusobno se uspoređuju...
Jedan razred – jedna izletnička družba...sa svojim obilježjima i duhom...Vrijedi li...
I tako dalje i tako dalje...

Za početak su članovi sustava nadzora plaćeni honorarno iz sredstava članarine. i registarcijske takse. Poslije – prema uuspostavljenim tokovima financiranja.

Meni sve ovo ne izgleda ludo!
Jest da ima rupa, ali nije na meni da ih začepljujem...

Samo treba imati ljude i raditi. SAMO???? Možda bi, ako se ovako vidi svjetlo na kraju tunela, ljudi i došli?

Ako brljam, oprostite na smetnji i zavlačenju.

E.

PS. zahvaljujem na idejama dvojici velikih izviđača s kojima sam o ovome dosta razgovarao, te dobar dio njihovih ideja uvrstio i posložio. Hvala Fisti i Arsi !

Autor: pahuljica