Večeras sam na ovu temu imao raspravu s jednim izviđačkim prijateljem. Pokušavali smo jedan drugog uvjeriti u ispravnost naših stavova, a potvrdu svojih stavova dobio sam kad sam ga upitao neka se sjeti – od svih akcija na kojima je bio, je li bilo više onih na kojima je pio ili onih na kojima nije. Naravno, bilo je puno više onih na kojima se pije. Drugo moje pitanje bilo je – zašto ide na Encijanove igre? Nije mi ni trebao odgovoriti, jer znam zašto su lani i prije išli moji članovi. Tako da me njegov odgovor niti najmanje nije iznenadio. Ide jer će se zabaviti ! “Zabaviti” kod nas znači samo jedno – dobro se istulumariti uz količine alkohola, cigareta, ponekad “trave”, uz cijelonoćno noćarenje, pjevanje, gitaru, smijeh, viceve.... I TKO MOŽE REĆI DA ĆE IM BITI LOŠE???

Ali – TKO MOŽE REĆI DA JE TO IZVI?AČKA AKCIJA, makar na njoj sudjelovali samo izviđači?!?

Igre Encijana uzete su samo kao najbliži primjer-uskoro se održavaju pa su mi pale na pamet, iako znamo da nisu uvijek bile jednake po ovome pitanju. Bilo je i boljih i lošijih vremena, i nikako nisu jedini primjer, nego tek jedan u nizu. Koga god pitate iz omladinske generacije, svima usmeni izvještaj s nekog susreta izviđača završava s otprilike ovim riječima ...” i bilo nam je super, bilo je svega, piva, vina, svake cuge, uf što smo se odrvenili”...
Stvarno – tko može reći da im je tada bilo loše? Da se nisu dobro proveli?
Žalosno je da o ovoj temi koju stalno spominjemo u svim neformalnim razgovorima nema govora na službenim mjestima nego se vijesti o novim slučajevima ove pojave usmenom predajom šire po organizaciji – nekada opravdano, a ponekad i neopravdano. Svejedno, mislim da je vrijeme da ju se počne obrađivati i na stručnim i na vodećim tijelima SIH-a, pa i šire u organizaciji tako da iz domene “narodnog blaga” prijeđe u domenu dokumentiranog dijela razvitka organizacije.
Već su dvije godine kako očekujem objavu ovog napisa u Biltenu ili Kompasu, ali su mi se nade izjalovile. Srećom, tu je Scoutpark i MOJA kolumna, pa mogu odgovorno pisati o čemu želim i kako želim.
Dakle, dvije udarne kategorije našeg članstva zbog slučajeva alkoholiziranja uvijek su “na tapetu” – izviđači – istraživači i mlađi brđani.. To je tako iz razloga što poletarci i (većinom) mlađi izviđači JOŠ ne piju, a starije brđane to je “prošlo”-barem ne piju u onoj mjeri koja važi kad se za nekoga kaže da “PIJE”.
Zaključimo da istraživače to obično “hvata”, a mlađe brđane još uvijek “drži”.
(Mada mi se u zadnje vrijeme čini da više nitko nije “na tapetu”, jer se svi mirimo sa situacijom).
Mogu li se oni mlađi dokazivati, a oni stariji potvrđivati na neki drugi način – pitanje je koje sebi uvijek postavljamo i automatski, bez da razmislimo, potvrdno odgovorimo. Sjetimo se tada mnoštva lijepih trenutaka kada smo se bez alkohola izvrsno provodili. A postoji li i mnoštvo trenutaka na koje tada ne pomislimo ili ih idealiziramo?
Po mome mišljenju mladi se mogu i dokazivati i potvrđivati na drugi način, ali kao osoba koja dugi niz godina radi upravo sa navedenim generacijama moram nešto dodatno izreći - da, oni se mogu dokazivati i potvrđivati ili zabavljati I na drugi način !
Tu je ključna riječ veznik “I”.
Osobno mislim da alkohol iz njihovih navika nećemo isključiti nikada, a možda ni tada ! Piće kao društvena kategorija (“ajmo na piće”, “nađimo se na piću u...”) postala je navika svih generacija starijih od 12 godina. Bez čašice ispred sebe čovjek se osjeća “golim”.
Nije mi namjera predlagati gluposti tipa legaliziranja alkohola i(li) ostalih štetnih pojava u organizaciji. Namjera mi je da podstaknem razmišljanje o tome što smo u stanju uraditi kako bismo spomenute uzraste zadržali u organizaciji, tj. kako ih se ne bismo olako odrekli pod motom “takvi nam u organizaciji ne trebaju”.
Ili – što uraditi da taj uzrast RADI u organizaciji!!!
Do sada sam predvodio 5 omladinskih patrola, a pomagao ili bio u neposrednoj blizini dodatnih pet do šest takvih patrola koje su vodili moji bliski suradnici ili prijatelji. Posljednjih 10-ak godina imam dobar uvid u veći dio omladinskih patrola splitskih izviđača. Generacijski gledano nema iznimaka – PIJU SVI ! Isto tako, na razini SIH-a onoliko koliko imam uvid – pravilo je isto.
Na temelju tog iskustva mogu reći da to nema veze s tim kakav je odred, kakva je okolina, kakav je vođa patrole i sl. Empirijski sam došao do saznanja da u životu mladog čovjeka postoji vrijeme za “iživljavanje”, a u to spada i uživanje alkohola u većoj ili manjoj mjeri i s većom ili manjom učestalošću.
Činjenica je i da svi ti članovi jedva čekaju da se maknu od roditeljskog nadzora – a to je na izviđačkim akcijama – kako bi pili ili ponešto drugo radili,a što nije u skladu s našim zakonima, niti s odgojem.
To je bilo tako u doba kada je organizacija bila u naponu snage, a tako je i danas kada smo na dnu.
Danas se to samo bolje vidi jer slaba organizacija nije u stanju prikriti nedostatke i anomalije brojnim kvalitetnim aktivnostima, brojnošću članstva i organiziranošću.
Danas je slabiji i kućni odgoj, kada oba roditelja kao prioritet ne mogu izabrati drugo negoli golu egzistenciju, nauštrb odgoja.
S obzirom na dosadašnje iskustvo mogu reći i to da prvi propuše i propiju se oni manje inteligentni članovi kojima je to isključivi način dokazivanja. Poslije njih dolazi skupina najinteligentnijih kojima je to nešto što se “mora probati”. A kasnije i ostali “dođu na svoje”. Naravno, postoje i članovi - iznimke koji niti puše niti piju, ali takvi su rijetki.
Po iskustvu moram kazati i to da kada se na bilo kojoj službenoj akciji SIH-a ili na odredskoj akciji odredi kutak za pušače (a obično pušači i piju) tada se tu stvara jezgro najbolje klape, najboljeg provoda pa i najkvalitetnijih diskusija – primjerenih uzrastu (sjetite se 7.smotre i “Vrela”).
To su obično ljudi uvijek pripravni za akciju u bilo kojem pogledu i ako ih se dobro uzme “pod svoje” – najsposobniji za napraviti bilo što - dobro ili loše.
Trebamo li se odricati takvih članova?
Očito je – nismo sposobni zamijeniti roditelje, a takav uzrast to niti ne želi.
Treba pronaći mjeru, uski prolaz između Scile i Haribde - popustljivosti i stege - ili se unaprijed odreći najboljih članova. Potjerali ih mi iz organizacije ili im dozvolili da piju-oni su nam u svakome slučaju beskorisni i što je još važnije – ŠTETNI!
Osobno sam uvijek volio znati koji mi članovi piju, puše i sl. Na taj sam način mogao predvidjeti njihove korake na akcijama i pripremiti protukorake.
Jer – tajno ili javno, ali – piju svi.
O samome vođi ovisi hoće li uz upotrebu “maligana” članovi biti korisni udruzi. Ako neće – tada ih je bolje izbaciti jer se stvara bolesno tkivo nerada koje će s vremenom odlaganja “reza” zahvaćati sve više zdravog tkiva (članova) i rez će biti to bolniji i veći što se kasnije primijeni. Mada krivica za to nije trenutna i njeni korjeni ne polaze prvenstveno od njih nego od ranijih predvodnika i vodstva odreda.
Međutim, ako se njihove loše (štetne) navike drže pod kontrolom i u izravnoj su ovisnosti s aktivnošću u udruzi tada ti članovi mogu još puno toga uraditi, s vremenom “doći sebi” i postati istinski vođe u odredu.
Rado bih izrekao i jednu misao na koju će možda mnogi skočiti i reagirati žustro, ali molim vas da promislite. Naime, tvrdim da nema licemjernije organizacije od naše. Kao, borimo se protiv štetnih pojava, a u nas ih ima koliko i među ostalim mladima. Tvrdim da omladinci u izviđačkim udrugama Splita ne odudaraju od prosjeka mladih u ovome gradu, a mislim da bi se to moglo reći i za ostale gradove. Pa zar je to loše? Mi ne stvaramo ni nadljude ni plastične mozgove. Mi kao organizacija samo pružamo mladima više mogućnosti od ulice (a ulica je tu...uvijek spremna pružiti utočište).
Pomoću novih i pozitivnih doživljaja pružit ćemo im mogućnost da sami odluče o ljepotama i načinu življenja u bliskoj budućnosti, da sami imaju dodatne pokazatelje za kreiranje vlastitog života.
Ali budemo li išli mi za njih odlučivati, takav pokušaj rezultirat će harangom na članove koji piju, puše i sl... i mi ćemo ih izgubiti. A između čega će tek onda moći birati ???

Da je borbu protiv alkohola moguće dobiti povijest bi izgledala mnogo drugačije, a time i današnjica. Ali... Tvrdim da alkohol iz organizacije nećemo NIKADA izbaciti.
Onaj koji se protiv toga u svojoj udruzi bori “ognjem i mačem” doživjet će da gubi generaciju za generacijom dok se na koncu ne “probudi” i ustanovi da između njega i najstarije generacije u odredu postoji jaz od kojih dvadesetak godina,a i da je ta generacija “klimava” i u izviđačima egzistira samo zato što je nesposobna za život među ljudima van izviđačke organizacije. Poznata je stvar da smo utočište mnogim izgubljenim slučajevima što je lijepo i pozitivno. Samo – tko će izvući te izgubljene slučajeve van šume u kojoj lutaju. Sigurno ne drugi izgubljeni slučajevi.
Dragi prijatelji, htjeli mi to priznati ili ne, izviđači koji piju nama su potrebni jer su to jedini izviđači iznad 14 godina koje imamo (čast iznimkama) i jer su to - na koncu – normalni ljudi.
Sigurno je da ne smijemo dozvoliti da se to širi na mlađe članstvo - jer im još nije vrijeme, a pristanak na nešto takvo bila bi potpuna kapitulacija pred zlom.
“Sve u svoje vrijeme” – kaže poslovica, a omladinsko doba je vrijeme pražnjenja energije, vrijeme upoznavanja i onih drugih strana života, vrijeme je to alkohola i cigareta, a vrijeme je to i mladenačkog poleta. A oni mlađi će ionako kad dođu u “lude godine” “promijeniti zastavu” i prijeći u “neprijateljski tabor”. I tako neki izviđački zakoni padaju u vodu.
Ako već u svojoj licemjernosti živimo sa saznanjem da nam članovi piju (a malo tko od nas i sam nije sklon ponekad posegnuti za čašicom i cigaretom) tada to probajmo iskoristiti na pravi način i držati pojavu pod kontrolom, a članove usmjeravati u pozitivnom smjeru, korisnom za njih i organizaciju.
Nemam namjeru sličiti na ostarjelog skautskog vođu debelih lenti na naočalama iz “Alan Forda”, koji za sobom vuče dječicu ni sam ne znajući kamo! Taj lik nije izmišljen tek tako. Polako to postaje naša stvarnost. A koja korist od toga ???
Ne, neću im biti teta iz vrtića! Neću ih izvlačiti iz konteksta svakodnevnice! Treba živjeti u korak s vremenom i potrebama mladih..
ALI ZA TAKAV PRISTUP POTREBNO JE IMATI SRE?EN ODRED I SVOJ POSAO RADITI OZBILJNO I AUTORITATIVNO.
Na taj način možemo ih navesti da shvate kako nije cilj akcije opiti se i družiti (jer ih veliki broj tvrdi kako je ”druženje u izviđačima najvažnije”), nego se na određenim akcijama može dogoditi da se članovi, uz druženje, druže i s alkoholom.
Ali ne među djecom!!!!!!
Možemo ih navesti da shvate kako je odgoj ono najljepše što djeci dajemo i zbog čega organizacija kao takva postoji, a doživljaji koji uz to idu svakako su najbitnija strana organizacije. Navedemo li ih da to shvate, da shvate kako organizacija nije tu da bi se oni nalijevali i kreveljili po akcijama, te da svoje “gušte” ulijevaju u sebe tamo gdje nema djece, to je prvi korak. Tada od njih u budućnosti možemo imati i izviđače-odgajatelje djece. A djeca koja od početka budu odgajana pravilno, i s kojima se bude ozbiljno-stručno radilo, do svojeg će “vremena ludosti” dobiti što trebaju dobiti i usadit će im se u glavu da se zabaviti može i bez alkohola.
Naravno – u odredu koji je sređen i kojemu starješina neće okrenuti glavu od vodeće mlade skupine koja drži život odreda kad ih vidi da su “zgriješili”. U takvome odredu starješina će poduzeti korake koje treba i na ljudski način postići što treba. A u slučaju da se to ne može, neće opet okrenuti glavu i reći “ja tu ništa ne mogu, dečki vole malo popiti, pa neka im..” To je onda slabić i tu mu je mjesto manje nego onima koji tu piju.
Vjerujem da niste ovaj napis shvatili kao sveopći poziv na opijanje. To svakako nisam htio postići. Ovo je prije sveopći poziv protiv “križarskog rata” s pojavama u organizaciji koje nisu ni nenormalne i neuobičajene. Čak su i više prirođene članstvu nego, recimo, pedofilija o kojoj također nema ni riječi ni stručne rasprave, a kao pojava postoji u organizaciji i ljudi se organizacijom koriste za svoje bolesne nakane.
Čini mi se da je prilagodba nužna želimo li opstati i biti prava organizacija za djecu i mlade. U suprotnom , budemo li mlade izbacivali, i ono “mlade” ćemo morati izbaciti
E, sad dolazimo i do glavne komplikacije – voditelji (kadrovi) omladinskog uzrasta. Samo, to je široka tema. O tome drugdje i u drugo vrijeme...
I mislim da na temu alkoholizma u organizaciji ne biste trebali ostati “nijemi”. Naravno volio bih da se otvori opća rasprava o ovoj problematici, okrugli stol i sl. Na znanje Predsjedniku i Upravi SIH-a.

Autor: pahuljica