Kad bih ja samo znao što da pišem u ovome nastupnom članku. Tek, rekoh sebi - već dugo je otvorena kolumna, a još ništa nisi napisao. I stoga sam odlučio nešto napisati, pa makar ne napisao ništa pametnoga. To mi se ionako stalno događa, pa mi nećete zamjeriti što i ovoga puta nastavljam s tradicijom...

Marko (Čop) izvještava iz Ureda Predsjednika SIZ-a, pa sam prvo pomislio da je to neka moda, kao, pa hajde i ja da napišem nešto o predsjedniku SIZ-a.
Međutim, kako nisam na "koritu", ne mogu iz njega ni "grabiti", tako da uz svu žalost zaobilazim ovu dragu mi temu i lik.

Da vam pišem o našem predsjedniku SSZ-a, ni to nema smisla, jer čovjeka ni ne viđam, a i samo bi mi još to falilo - da pišem o nekome iz "Jadrana". To bi stvarno bili već posve sigurni znakovi da sam "malo maka".

Ovaj put ću napisati ponešto o sebi, da zakvačim barem neku budalu, a i da vam se malo bolje predstavim.

Rođen sam u siromašnoj prosvjetarskoj obitelji, u Splitu, 10. siječnja, 1963. godine. Još kao veoma mlad isticao sam se naprednim idejama, pa sam, oduševljen programom napredne komuni...pardon, izviđačke organizacije i omladine pristupio istoj 1972. godine. Nakon Titove smrti pristupio sam i onim manje naprednim snagama - SKH, još 1980. godine, ali sam nakon nepunih 5 godina, uvidjevši sav besmisao te organizacije, istupio. Svatko ima pravo na gluposti, pogotovo kad je mlad. Bitno je uvidjeti grešku i ispraviti je, pa ni ja nisam oklijevao....

Pokušao sam studirati, no u to vrijeme bilo je toliko divnih izviđačkih akcija, tako da sam prvu polovicu radnog tjedna proživljavao ono od prijašnjeg vikenda, a drugu se polovicu pripremao za ono narednog vikenda...Postao sam i izviđač-partizan, što nije šala...

U raskoraku između organizacije i škole, opredijelio sam se za ono prioritetnije i važnije, te sam tako i danas izviđač, a ne inženjer.

No ima i gorih stvari - čovjek bez noge igra šah! (moja omiljena izreka).

Unatoč burnom izviđačkom životu nisam se ženio, te i dalje živim buran izviđački život. Danas su planinke dosta mlađe, pa se više ne susrećemo pod šatorima noću bježeći od načelnika, i to zato jer sam načelnik trenutačno ja, pa oni svi bježe od mene. U krivim smo vremenima....

Kako se ono kaže ....eee, da mi je ova pamet, a one godine...
I što bih onda? NIŠTA! Možda i bolje da je ovako, treba svijetu i ludih, da pametni znaju što znači biti pametan...

No svejedno, da se opet rodim, možda bih samo jednu stvar uradio drugačije - upisao bih se u izviđače ranije...

Što još da vam kažem...moja opredjeljenja su u politici centralno-desna, ali uvijek malo po malo lutaju pa se nađem i tamo i ovamo, nemam stalnih favorita.
U izviđačima, moje je opredjeljenje šumsko i samo šumsko, uz poštovanje razlika-dok su u granicama izviđaštva.

Volim svoj klub SK Split, volim SSZ i volim SIH. WOSM ne volim jer ga smatram dekadentnim i beskorisnim za svih osim za one koji u njemu rade i primaju plaću..
Po mome mišljenju-mi tu nemamo što tražiti.... Naravno, to je samo moje mišljenje, a iznosim ga samo zato da ga znate-kad se već predstavljam.

Moje ostale omiljene izreke su - "tko je sretan, ni u zahodu nije gladan", "najbolje je biti prasac - barem godinu dana živiš ko čovjek", "Hic Rhodos, hic salta!", "hik, živjeli...!!" i još neke druge, a i ostale....

Omiljena glazba - rock 60-ih i početka 70-ih (dok je još vrijedio), ali volim etno, klasiku, i tko zna što sve ne, ali izuzetno ne volim stranu zabavnu muziku 80-ih, a o 90-ima da i ne govorim.
Prva ljubav u glazbi, ona najnevinija, skoro platonska, zbila mi se s Beatlesima, ona prava, doživotna - za brak - s Doorsima, a ljubavnica, jedina stalna mi je Santana. Naravno, ostalo su također ljubavnice, ali ova mi je baš stalna...

U znaku sam Jarca, u podznaku Škorpiona, s mjesecom u Raku. Ne znam što to znači ali kažu da je zaje**no...

Najdraža boja - Zelena, crvena, pa onda sve ostale, a najbolje je reći bijela - jer to nije boja, ali sadržava sve boje. Nije zbog Hajduka...

Vozim "kantu 55", najdraži glumac mi je Dustin Hoffman i još neki (a i ostali), dok mi je najdraža glumica Meril Streep i još neke (a i ostale).. U ratu sam s televizijom, no potpišemo ponekad primirje, ali s kinom sam u tolikom ratu da ću jedino zbog "Gospodara prstenova" zamoliti za primirje. Najdraža mi je serija "leteći cirkus Monty Pythona", a oni koji je ne vole najčešće su mi ozbiljni protivnici...mada ne mora biti tako...
Najdraža knjiga mi je "Kvaka 22", a tu su još i "Gospodar...", "Vodič za autostopere...", no ima i drugih. Ima ih sigurno...

Ne znam što bih vam još rekao, puno toga ima, ali ništa nije važno toliko da zauzme prostor.

Nadam se da ćemo se lijepo družiti - ja pišući, a vi čitajući, i da ćemo i na ovaj način pomoći našoj organizaciji...

Pozdravljam vas do slijedeće kolumne, do slijedećeg tjedna.
Neće biti pravila u objavljivanju, kad bude tema, pisat ću češće, kad ih ne bude - rjeđe.
Hvala Dampasu i uredništvu Scoutparka što su mi omogućili da žvrljam po njihovim stranicama, valjda će od tih žvrljotina ispasti nekakve škrabotine...

Autor: pahuljica