Još jedan tmuran dan u Zagrebu...kiša pada, , sivi oblaci ovili grad, hladnoća se dodiruje kosti. Šećem po polupraznom Trgu...obavljam neke poslove... 
Zvoni telefon, Načelnik je...ON je na Cvjetnom, zove na kavu. Imam vremena, nisam popio kavu, pa zašto ne?! Nalazimo se u jednom kafiću, pijemo kavu, grijemo se, prićamo gluposti. 
Kada smo bili gotovi sa kavom, Načelnik predlaže da odemo do SIHa vidjeti što ima tamo, blizu smo... 
Dolazimo ispred saveza, neka čudna tama u Preradovićevoj...pogledamo se...ali, idemo gore. Ulazimo u hodnik, mrak, nema svjetla, ne radi, hodnik potpuno prazan i čudna tišina. Penjemo se prema uredu, vrata zakljucana, a kroz staklena vrata nazire se neka čudna svjetlost i dvije sjenke kako čudno hodaju! 
Pogledavamo se, neznamo što se dešava. U hodniku je neobično hladno. 
Kucamo po vratima, nitko ne odgovara, čujemo samo nekakvo nesuvislo mumljanje...Što sada, nemamo ključeve. U tom trenu pojavljuje se Markač. Penje se navrh stuba, uz njegov tupi pogled upita: „Bok, kaj stojite tu? Kaj se dešava?“ U tom trenu vrata saveza izlete iz štoka, buka, prašina, krš i lom!!! 
Na mjestu gdje su maloprije stajala vrata, pojavljuje se Hren sa SIHovim pečatom u rukama i urla „Sve ću vas uništiti...sektaši prokleti!!!“ Načelnik i ja spremno uzmićemo i guramo Markača napred! Hren spremno dočeka Markača u padu i filmski smijeh udara Markaču pečat u čelo! U trenu, uz gusti ljubičasti dim, Markačevo tijelo nestaje! Načelnik me pogleda tužnim, suznim očima i govori „Uh, kakva šteta!“. Hren nas preskaće i bježi u nepoznatom smjeru. 
Sa nevjericom se Načelnik i ja pogledavamo, neznamo što se desilo...u tom trenu, na bivšim vratima SIHa, pojavljuje se ON!!! 
Ćele, u svojem poznatom napuhanom stavu (op.a. STAV PURAN), zarastao u bradu, krvavih očiju!!! Strašan prizor. 
Načelnik, kao da je bio spreman na taj potez, baca se prema Ćeletu i uz hvale vrijedan kolut unaprijed savladava Ćeleta, baca ga na pod i uz upotrebu detektivskog čvora vezuje Ćeleta! Situacija se smirila...ulazimo u SIH, nered, krš i lom, a u sredini stoji nekakav stroj na kojem piše „DEVELOPED BY Ćele“. Na nezamjetnom ekranu primjećujemo odbrojavanje i natpis „min do kraja Svijeta“...Zlo i naopako...što sada, kako zaustaviti pakleni stroj. Ja izbezumljen i skamenjen od straha, neznam što dalje, Načelnik me pogleda, politički se pokvareno nasmije...uzima stolac iz male prostorije, sjeda za pakleni stroj, pronalazi bežičnu tipkovnicu i miša, rastegne dlanove uz glasno pucketanje...na ekranu 13 sec. Iz dubokog džepa trenirke, vadi USB stick, utakne ga u pakleni stroj, pali cigaretu, na ekranu 6sec. Ja i dalje stojim i ne vjerujem da se ovo dešava, on mrtav hladan ispuhuje odvratan dim cigarete i sa USBa učitava BELU i započinje prvu partiju. Odbrojavanje je stalo uz neku debilnu melodiju, kao da je melodija sa mobitela!!! 
U tom trenutku, trznem se i skužim da je ponedjeljak, da je vrijeme da krenem na posao. Prvo što mi je palo na pamet su stihovi moga prijatelja...“budim se, prestaje jedan divan san...“ 

Autor: Čop