Ma sve je bilo predobro...Sve je počelo u petak, oko 17:30, kada sam preuzeo kombi za putnike iz Zagreba. Na moje neopisivo iznenađenje, radilo se o bijelom FIAT DUCATU 1.9 diesel. Nebi to bilo toliko iznenađujuće da nas u kombiju nema 8 i da kombi ima 215.000km!!! Ali ok, izviđači ko izviđači, u 18:00h vrtoglavom brzinom od 74km/h hitamo prema Rijeci. Brzina je bila tolika, da su se putnici u zavojima morali naginjati u smjeru zavoja kako se nebi prevrnuli. Sve je bilo ok, do uspona iza Vrbovskog. Brzina je pala na 40km/h, jedva smo se kretali...ali isli smo...nakon nekog vremena, kopilotima se po nogama pocela izljevati rashladna tekucina...ajmeeeee, kaj sada. Autocesta, mrak, snijeg, hladnoca...hitamo dalje...nemamo kaj, temperatura motora je u granicama normale... 
I tako šišamo mi, kad najednom auto ispred nas, ali ide valjda 1 km/h brze od nas i ne postoji mogucnost prestizanja. I tako šišamo mi, kad najednom u kombiju se razvije intenzivan miris paleži, kao kad se vari!!! AJ BJEŽI, SPAŠAVAJ ŽIVU GLAVU... Nemamo gdje stati, uzasno puse, pada snijeg, jako je hladno, nastavljamo šišati dalje, neki u voznoj jedinici se poćinju moliti! Strah je sve veći, kad odjednom vozna jedinica ispred nas se zaustavlja, mi ju zaobilazimo i maloprije spomenuti miris nestaje, znaci sve je ok...olakšanje i šišamo dalje. 
Napokon stižemo na nezaobilazno odmorište RAVNA GORA, zaustavljamo se i idemo na okrijepu. Vani -1000 stupnjeva, snijega do guzice, pardon, do koljena! Kak se tu briše kad krivo napišem?! 
Nakon 15ak minuta koliko smo bili na kavi, vracamo se u kombi, a on hladan ko da nije bio mjesec dana paljen!?!!?...Nema veze, valjda ce se zgrijati! Šišamo dalje...počinje spuštanje prema Rijeci, vjetar u ledja, vrtoglava brzina se penje na 97 Km/h! 
Nakon još malo vožnje dolazimo napokon u hotel! Uh, koje putovanje...večera i otvaranje susreta! Predsjednik se obratio našem malom kolektivu i divnim rječima nas pozdravio i otvorio susret! I danas kada se sjetim tih njegovih rjeci, suze mi krenu i pojavi se knedla u grlu! Zbilja ga želim pohvaliti za to...Nakon otvaranja, okupljamo se u blagavaoni hotela gdje se sprema zabavu uz ŽIVU glazbu. Ubrzo smo shvatili da se zbilja radi o ŽIVOJ glazbi, ali nikako ŽIVAHNOJ!!! Naime, mužikaš se zbilja trudio, ali nikako mu nije islo. Gospodin u godinama, 2 zvučnika, matrice, neizbježna dugmetara i prilikom izvođenja repertoara, nema nikakve promjene na licu, kao da vodi Dnevnik! Pjevanje, tiho, decentno i nerazumljivo! Kao nekakva animir-glazba. Veselje na licima učesnika, nije moglo ostati skriveno...I tako je prolazilo vrijeme, vidjeli smo da ce sve otici po zlu. Srecom, tu se pojavio Eko, koji je sasvim slucajno imao notebook, u kojem smo slučajno pronašli nekoliko karaoka! OPA!!! Idemo, ruke gore...u tren oka, ko iz topa, noutbuk je bio prikopčan, mikrofon u rukama, i otpočelo je...super zabava. Oni najuporniji, bdjeli do 5h. Sve te, koji su bdjeli do tada, upozoravam da su kršili Zakon o volonterstvu!!! Pazite se, Pravda je moža spora, ali na kraju uvijek dođe . 
Drugi dan je počeo malo sporije...nekako je vladao umor. Nikome nije jasno zašto! Vani je jako puhalo, u hotelu hladno...a mi na radionicama...Svi koji su pripremali radionice, zbilja su se potrudili i bilo je zanimljivo! Koristim priliku da pohvalim moderatore! Naravno, neki kao ja odn. ja sam tim radionicama pristupio na meni zabavan način, a koliko sam vidio nekolicini su moje upadice ipak izmamile makar smješak na lice...ali naravno nekima je to smetalo. Ali, bolje da ne komentiram to, jel bi mogao ispasti bahat, bezobrazan, neozbiljan...ali who cares! Nadam se najiskrenije da cu i dalje biti ovakav i da necu postati smrtno ozbiljan. Da sam htio biti takav, bavio bi se politikom, bio bi kirurg ili bi radio gradskim grobljima. Smatram da vodimo jednu izviđačku organizaciju za djecu i mlade i da humoru i zezancije mora biti mjesta! Zar je to toliko teško i nemoguće?! Ali kao što sam rekao, who cares! 
Nakon prvog djela radionica i uslijedio je ručak. Najzanimljivije je bilo kada je konobar utvrdio da jednoj djevojci, bujne crvenkaste kose iz Zagreba treba kobasica?!!??! Ajme, kako je frajer direktan!!! Svaka čast, car!!! :-D. Nekolicina nas je umjesto popodnevnog odmora, izabrali smo posjetu ribarnici! Moram priznati da je ribarnica vrlo lijepa, ima puno bazena sa raznim šarenim ribicama, neke su veće, neke su manje, ali slobodno plivaju. Imaju čak i morskog konjica! Jedino nigdje nisam vidio vagu i nije mi jasno kako ti spakiraju ribu kada izaberes! I sva one koji izaberu da ce tamo kupovati ribu, pazite, količine su ograničene, max. Možete dobiti ribicu-dvije iste vrste! Nakon ribarnice, nazad u hotel i popodnevne radionice! Poslije večera, i uređivanje za živu glazbu. Opet isto, mi gledamo, on „pjeva“...Eko ponovno poskrivečki priprema noutbuk, i sve po starom...ali veceras se većina opustila, i vrlo brzo je krenuo JAMBOREE!!! Zašto koristim Jamboree, možete pitati Edija!  
U rane jutarnje sate, mužikaš je izrazio želju da bi on doma, i da bi nam morao uzeti razglas. Nas 20ak, se okupilo oko noutbuka, i organizirali smo portabl karaoke! Noutbuk svira i pokazuje jedno, a nas 20ak, pjeva svako svoje. Bilo je bas divno za slusati! 
Kako se zora priblizavala, društvo se povlaćilo u svoje odaje, valjda su u svojim sobama imali karaoke?! 
Oko 4 sata ujutro, nas 5 se povuklo u kut sale, i decentno smo nastavili sa animir-portabl karaokama. Vjerujem da nemoram ponovno napomenuti kršenje Zakona o volonterima! 
Koju minutu prije 5 sati u Sali se pojavio ON!!! Predsjednik SIH-a, vratio se sa proslave 3.Maja! Pogledao nas je, primio se za glavu, pohvalio na i otišao u svoj apartman na opuštanje. Shvatili smo poruku, spakirali smo portabl-karaoke, i u 5:15 usnuli mirnim snom pravednika! 
Nedjelja, ko nedjelja, počeli smo sa laganom Markačevom radionicom. Svi smo bili relativno mirni i pratili smo kaj priča, ali ja mislim da je to bilo zato što je večina sudionika imala BRAIN STORM od Jamboreea! Vrijeme je prolazilo, bližio se kraj...Neki su muku mučili sa zimskom opremom, morali su nabavljati lance, naravno siroti muž je bio kriv što je dao auto bez lanaca, čak niti kapu, šal i rukavice nije stavio u auto!!! Još je lako kupiti lance, ali kapa, šal i rukavice?!?  
Pozdravili smo se i zaključili da je i ovaj susret ostvaren i da idemo dalje... :-b 

Autor: Čop