Logo
 Izbornik
 Kolumne Marka Engela
Put putuje moj jaran!
26.09.2007.
Naravno, kao i uvijek, moj sluzbeni put nemre proci bez neke avanture! Jucer oko 14h, lagano sam krenuo prema Sarajevu. Zbog nekih tehničkih razloga morao sam ici rent-a-karom. Auto je odavno rezerviran i potrđen! Ujutro, dolazim u NATIONAL rent-a-kar, kazem tko sam i trazim svoj auto...nastaje komesanje...ceskanje po glavi...a meni lagano pada mrak na oci. Auto me je trebao cekati ujutro u 9 u centru Zga. Gestama djelatnika svaka budala bi shvatila, pa sam tako i ja shvatio da nesto ne stima! Naime, netko nekome nije na vrijeme poslao neki papir ili je doslo do suma u komunikacijskom kanalu...ali moj auto nije tamo, odn. nije dostavljen u ZG. Jedini auto koji se trenutno nalazi u Zg i slobodan je, je Hjundaji TUCSON, neki đip! Ajde, moram priznati da nije auto koji sam trazio, ali biti ce ok...ALI taj auto je na zracnoj luci i mogu mi ga dostaviti malo kasnije...ajde, nije niti to kraj svijeta. To malo kasnije, proteglo se do podne i pol. Napokon...sve je spremno i krecem. na autocesti, kolega i ja smo pricali i smijali se cijelim putem. Zbog nekih razloga morali smo proci kroz Tuzlu. I tako šišamo mi po autocesti, i fulamo izlaz! Iz nekog, nama nepoznatog razloga odabrali smo rutu ZG-ŽUPANJA-BRČKO-TUZLA. Naravno, vecina vozaca ce skuziti da je to totalno krivo! :-) Dolazimo do Brčkog bez većih problema, a tu počinje avantura i smijeh... 
 
Cest od Brčkog prema Tuzli je vrlo slična cesti koja vodi od Sljemenske ceste do adolfovca, ali ponekad je samo makadam i ponekad jedna traka fali, jel je došlo do klizanja tla...Naravno kuce nema niti blizu, nema niti živog čovjeka! I tako šišamo mi...ka odjednom iz šume istrčava krmača od nekih 500kg i "trči" uz auto. Trči za nama a uši klepeču kao Bassetu u trku!!! Naravno, slijedi histeričan napadaj smijeha... Nakon terenske vožnje, napokon stižemo u Tuzlu, naravno sa krive strane, ali sve OK. Nakon nekog vremena, pao je mrak i bilo je vrijeme da krenemo prema Sarajevu. I tako šišamo mi... 
 
Cesta od Tuzle do Sarajeva, ako se tako moze nazvati, je kao iz nekog dobrog horor filma! Vozite se kroz neku jako duboku kotlinu, na užasno lošoj cesti, mrkli mrak oko vas i hrpa kamiona. Skuzio sam da u BIH kamioni ne koriste zadnja svjetla na vozilu...naravno kaj ce mu svjetla odostraga?!?! 
 
Ulazimo u Sarajevo, grad koji je preživio rat! Stanje bolje od očekivanog, ali prisutno je siromaštvo...posljedice rata! Mrkli mrak, nema žive duše oko nas, tko će sada naći hotel!!! Ajde, nije bilo tesko, naslo se... Bas je guba neki hotel, ima rotirajuci restoran na vrhu :-), bas slatko ali iritantno nakon nekog vremena! 
 
E sad onaj zanimljiv dio...danas predvecer, kolega i ja na Bašćaršiju...šećemo mi, a kad odjednom, ravno ispred mene, ni manje ni više ne pravi V A T R O M E T!!! Alaj mi je bilo drago!!! Zamislite kako mi je bilo drago! :-) 
 
Šečući i vozeći se kroz Sarajevo, skuzio sam da se i Bosanci spremaju osvajati svemir, ali mislim da pretjeruju. na skoro svakom čošku je postavljena neka raketa, spremna za ispucavanje!!! :-) Da bi stvar bila bolja, svake noci na tim raketlama, pale neke neukusno jake lampe, pa su te rakete u raznim bojama, ali prevladava zelena! 
 
Sada sjedim u hotelu u sobi, pisem ove retke, a kolega gleda kroz prozor sobe na 11 katu u komentira te rakete!!! Ja cu se utusiti! 
 
Toliko za sada...sutra se vracam doma...a onda u Pariz! Kaj ce se tek tamo dogoditi... 

Autor: Čop

Kontaktiraj kolumnistu! Verzija za ispis