Možda ste skužili da je SIZ organizirao tečaj za svoje članove. Načelnik je u pratnji tajnika i dopredsjednika SIZa posjetio je tečaj. U jednom trenutku, tečajci su bili postrojeni načelniku SIHa u čast! Načelnik je pozvan da se kretko obrati tečajcima i pozdravi ih. No međutim, isti taj načelnik NIJE htio pozdraviti zagrebačku djecu! Djeca su ga čekala, dozivala, ali ništa. Reakcija načelnika je bila «pih, ja nisam rekao da ću im se obratiti!». Djeca su čekala cca 10 minuta i sa suznim očima otišla dalje na predavanja, kada su shvatili da im se načelnik ne želi obratiti! Načelnik je za vrijeme kada se trebao obratiti Zagrebačkoj djeci, ljuljao na obližnjoj ljuljačci! 
Sve to možda i ne bi bilo toliko sumnjivo i strašno da novinari SPa nisu saznali da se načelnik obratio učesnicima na SVIM aktivnostima koje nisu bile u organizaciji SIZa. Ja se trenutno nalazim na tečaju i imam vremena napisati ovih nekoliko redaka, zato što kompletno vodstvo tečaja pokušava uspavati djecu koja svakodnevno ridaju i jecaju zbog toga što ih OVAJ nije htio pozdraviti! Pokušavamo djeci objasniti da nije imao vremena zbog dužnosničkih obaveza, zbog pretrpanog rasporeda i sl. no među nama. To su sve sranj. i djeca znaju da to nisu realni problemi, nego da je problem kaj su rođeni u Zagrebu! 
Još gora stvar je što je i sam načelnik rođeni purger, i na mobitelu kao pozadinsku sliku imaju novi tramvaj i natpis ZAGREB MOJ GRAD. 
Mislim da sam dovoljno jasno objasnio i da razumijete o čemu govorim. To je problem zagrebačke djece i moraju se nositi sa time. Jedino moguce rjesenje problema je ili da ovaj da ostavku iz nekog razloga ili da pričekamo kraj mandata! 
 
Na kraju, mislim da je ipak potvrđena netrpeljivost između Zagreba i Splita! :-( 
Naravno da se nadam da će u bliskoj budućnosti taj problem riješen i da ćete svi pomoći u rješavanju ovog problema. Mislim da bi morali svi biti složni, bez obzira da li ste Spličanci ili Zagrepčanci! 
 
PS Ovo je jače od mene, ali mislim da bi o ovom problemu, mogli porazgovarati na putu za Senegal, zar ne načelniće?  

Autor: Čop