Sudjelovanje Ivana Krželja u hrvatskom Survivoru izazvalo je veliku pozornost izviđačke javnosti. Sama činjenica da je jedan od poznatijih izviđača u Savezu izviđača Hrvatske prošao kroz «filter» i krenuo u preživljavanje, u svim je izviđačima podstakla jednu jedinu ideju – PROMIDŽBA IZVIĐAČA!!!  
 
I krenulo je sve to na televiziji, taman smo se lijepo namjestili gledajući ih kako se na brodu razdvajaju u plemena, kako dolaze na kopno, kad-šok!!! Iz svakoga plemena odmah, na glupu sreću, ispadao je po jedan član. I – još veći šok – iz Krželjevoga plemena ispao je – Krželj... IZVIĐAČKA T-R-A-G-E-D-I-J-A !!! 
 
To je trenutak kad se televizori gađaju svime i svačim, kad se slika demonstrativno gasi i prestaje s gledanjem emisije u kojoj NAŠ čovjek ispada na tako glup način. Ne znam tko je to smislio, ali stvar definitivno nije pogođena i ... 
 
No, prijeđimo na ono tj. onoga o kojemu je ovdje riječ. Ivan Krželj-Krža... Buda - među neizviđačima i s još nekim nadimcima u organizaciji i Splitu, mladi je veseli 25-godišnjak, apsolvent Više pomorske škole u Splitu, pred diplomom. Jedan je od utemeljitelja splitskog kluba za mlade - "Kocka" - gdje četvrtkom ima svoju večer – za neafirmiranu scenu... 
 
Član je SK Split od 93. godine, a od prve patrole i prvog logorovanja u Fužinama prošao je mnoštvo akcija... Od početka nam je svima bio simpatičan pa smo mu tolerirali nestašluke. Priznajemo!!! Znao se svima "uvući pod kožu", čak i takvome autoritetu kakav je bio Milan – oni koji znaju o kome govorim znaju i koliko je vrijedila Krželjeva karizmatska simpatičnost...  
 
Bio je vođa 3. družine "Mosor", vođa eksperimentalne (poluprofesionalne) patrole "Orao", a nametao se i kao najlogičnije i jedino rješenje za načelnika kluba - kada je zbog školovanja naglo smanjio svoju aktivnost... Jedini gaf koji mu osobno nikada nisam i neću "oprostiti" je oblačenje plave izviđačke odore, da bi mu "guzica vidjela puta"... u Tajland... To je prošlo, ali za one koji ne razumiju koliki je to grijeh objasnit ću samo da je to kao da bez obrazloženja prijeđe u drugi odred-i to suparnički... Ili – da je svoju stalnu djevojku sada, na Survivoru, pred kamerama prevario s nekom od suplemenica... Niti prelazak Kranjčara u Hajduk za navijače Dinama nije toliki grijeh... Usput, kao pravi Hajdukovac – ne voli Kranjčara, bez obzira na njegov dolazak... 
 
Sretno je već par godina zaljubljen u Gogu, pametnu djevojku, koju ću još spomenuti... 
 
 
SP: Krža, reci mi za početak, puno se priča o motivima svih koji su se prijavili na Survivor. Je li i tvoj motiv bio sastavljen od 700 000 «motivčića»? 
Krželj: Čuj, lova je uvik nekakav motiv. Pomoću love se živi... Kad sam već bija tu, jasno da me i ta lova dodatno motivirala. Međutim, ni u kojem slučaju nisam se prijavija zbog love.  
 
SP: Što bi takvog čovjeka kao ti uistinu motiviralo? 
K: Čoviče – prijavija san se jer san zna da to MOGU! Osjeća san da je to – TO! Tija san pokazat i dokazat sebi, vuklo me, pa znaš me, izviđač san oduvik, svaki izazov san prihvatija, svugdi san iša, a sad san vidija da je to ono di se mogu dodatno sebi dokazat... Pusti lovu – triba nan svakome, ali gušt preživljavanja je ono šta me privuklo. To i ništa drugo! To - ka najvažnije i najatraktivnije! AVANTURA!!! 
 
SP: Dobro, ali nije lako donijeti odluku o takvom odlasku-o skoro pa momentalnom prekidu svih veza s vanjskim svijetom. Kako si ti donio odluku, nakon kakvih promišljanja? 
K: Odluka je bila – trenutačna! Ma skoro bez ikakva promišljanja! U trenutku kad sam svatija da to želin, odlučija san i odma san prekrižija na dva miseca i sadašnji život i roditelje i curu, faks...SVE! 
 
SP: Malo mi je to neobično, iako sam kao izviđač radio razne stvari koje se s ove vremenske distance ne čine baš najpametnijima. Razumijem i mladost-ludost, ali tebi je već 25 godina, pripremaš se na život pomorca... 
K: E pa to ti je to! Život pomorca san već proša kad san onu jednu godinu navigava ka kadet... ka izviđač san već odlazija i na više od misec dana ... šta je još dva miseca preživljavat s nekom ekipom, dodatno dokazat sebi svoje mogućnosti i još za to možda dignit pare... 
 
SP: Kako si uopće upao među preživljavatelje? Kako je izgledao filter? 
K: Prvo moran reć da se jesan bija prijavija, ali da je srića (ili nesrića) šta san baš taj vikend kad je bila audicija mora ić drugin poslon u Zagreb. I onda san otiša i na audiciju. 
 
SP: I jesu li te odmah "izmučili"?  
K: Ma kakvi... Doša san, pristupija, progovorija dvi-tri riči s glavnim producentom Romanom Majetićem. Nisu ni mogli drukčije-od nekih 6000 prijavljenih pristupilo nas je oko 1500. Ko bi nas sve odma "izmučija"... U drugi san krug proša na temelju podataka iz opširnog obrazca koji sam prilikom prijave ispunija, te na temelju tih nekoliko razminjenih riči... 
 
SP: I tako si išao dalje.. ma i dalje mi kroz glavu prolazi tvoje ispadanje, koje je te je na kraju već izbacilo među slavne Hrvate.. 
K: Molin te nemoj to više ... da ne rečen šta..... To sa slavon... Ja uopće NE ŽELIN popularnost. Zovu me iz mnogih listova, dnevnih i tjednih, traže mi intervjue, fotografiranja... čoviče, dosta mi je toga. Nisan niti trenutka to tija. grozin se vatanja za rukav, tapšanja po ramenu od strane nepoznatih... Intrvjue dajen iz pristojnosti, želje da pomognen... 
 
SP: E baš ti hvala... 
K: Ma nisan to mislija na tebe-za izviđače ću uvik, šta god triba, pa znamo se... 
 
SP: Zezam se... Dakle, kako si prošao drugi krug eliminacije? 
K: Drugi krug ti je bija uglavnom čekanje nečega.. a šta se čeka niko nezna. I tako čekaš, primištaju te iz jedne prostorije u drugu i onda nakon par sati čekanja izađeš pred komisiju i kamere da ti vide nastup i nakon par pitanja ti kažu jesi upa ili ne… 
 
SP: I onda si ušao među njih 60? 
K: 80... i onda smo još čekali, da bi nas uptili na psiho-test i test inteligencije. To ti je trajalo nekih dvi ure i vidimo se sutra. Sutra su nas podilili u skupine po desetak i stavili u odnos skupina-skupina... ja san bija skupina 8, a "igrali" smo sa skupinom "1"... 
 
SP: Kakve igre, kakve odnose-jel kao u izviđačima.  
K: Ma neee..par igrica iz kojih su valjda tili vidit kako ko surađuje unutar skupine... u svakome slučaju – proša san, i to baš iz te dvi naše skupine nas je prošlo 10-oro... 3 iz moje i 7-oro iz "jedinice".  
 
SP:Jesi li se odmah svojoj skupini nametnuo kao nekakav lider? 
K: Nisan to tija niti pokušavat. Znaš i sam da se u izviđačima učimo toleranciji drugih ljudi i njihovih ideja. Odmah se ić nametat, u svjesti nepoznatog čovjeka znači – pravit se važan. A ne znam ih kakvi su, možda su bolji od mene, možda gori... jednostavno-iša san polako, nenametljivo-koliko san god to moga tako napravit... a samo oni znaju jesan li uspija.  
 
SP: Znajući te, nije ti bilo lako... ti znaš eksplodirat... 
K: A čuj, dođe ti nekada za puknit, ali srića je da san toliko toga naučija na našin akcijama i tečajevima...  
 
SP: Dobro, došli smo do konačnih 20 kandidata, ti među njima... što dalje, što su vam rekli? 
K: Dali su nam popis opreme koju moramo ponijeti sa sobom i rekli da se u roku 24 sata vratimo u Zagreb, odakle smo otišli na 3 dana u Tuheljske toplice... 
 
SP: E taj popis... bilo je i smiješnih kometara među nama dok smo razmatrali tu problematiku... evo vidiš, na Scoutparku je čak i anketa - za koju si svrhu ponio 100 kondoma... 
K: Kad san taj popis donija doma i kad mi je cura vidila, poludila je... jasno, nisu nam naveli da ih uzmemo kako bi ih napuvavali ka meteorološke balone... hehehe... 
 
SP: Ali, u našem razgovoru večer prije tvog odlaska ipak smo došli do mogućnosti koje oni pružaju... 
K: Pa jasno. Čoviče, u uvjetima kakve smo očekivali, elastičan i čvrst kondom bolji je skoro od konopa, za sva vezivanja zaklona, izradu patenata, a da ne govorimo da u njemu moš teglit vodu... i tako to... 
 
SP: A onaj osobni predmet? 
K: A to je tek ispalo "veselje". Sićaš se kad si mi govorija o kišobranu? Ono-u platno za skupljat vodu, od žica luk i strijelu... Ili mriža od krumpira – za mrižu gavunaru i vršu... 
 
SP: Kako se ne bih sjetio, imponiralo mi je što si nazvao mene za razgovor o preživljavanju... 
K: A ka svog mentora, a i koga ću zvat... 
 
SP: Ma meni je i logično, kao što bih ja nazvao Fistu... 
K: E sad, kad san doša gori rekli su mi da "osobi predmet" podrazumijeva neku glupost tipa kušin (jastuk-op.autora), plišani medvjedić, patkica i te baze... To mi već nije parilo baš ozbiljno za jedno preživljavanje kakvo san zamišlja... 
 
SP: Je, pa je onda došla i ona tvoja izjava u novinama o "šanku na plaži" koji bi izradio od materjala koje su vam dali kao plemenu... 
K: Pa to je istina... Kad se sitin s kakvim sam uvjetima računa, kad se onda sitin svih mojih sudjelovanja u konačarstvima prije logora, sa svim onim alatom i opremom, ima san dojam da bi stvarno moga izradit pravi šank na plaži...  
 
SP: Ti bi baš šank izradio? 
K: E, malo san kužina i trpezarija napravija.... naša konačarska škola (odredska) je ludilo za ove uvjete... latrine neću ni spominjat... 
 
SP: Dobro ajde...ti si ima takav dojam, kakav su dojam imali ostali? Kako uopće procjenjuješ ostale - s kojim su oni motivima došli? 
K:Pa ne bi se moga upustit u procjenu motiva, ali većina ih je uistinu bila pripravna prihvatit sva odricanja – nismo smili ni pušit, ni cugat... Očito su ozbiljno odlučili, a o motivima stvarno ne bi pokušava jer mogu se dosta zeznit... to je nezahvalno procjenjivat... 
 
SP: Dobro, a tko po tvome mišljenju ima najveće šanse i kome ti želiš da pobijedi 
K: U krugu onih koji mogu bez problema doći do kraja... 
 
SP: ...sad kad si ti ispao... 
K: E... dakle, moj je favorit Sascha Pintar...  
 
SP: Na čemu to temeljiš? 
K: Pa prvo – on je po meni onaj kome uistinu najviše triba pobjeda i lova... ima 5 dice... šta da ti dalje pričam... 
 
SP: Dobro – to je ono kome želiš, ali koliko on zna? Koliko je sposoban? 
K: To je čovik koji zna TOČNO šta želi, zna svoje mogućnosti i ima CILJ pred sobom! Uz to – ZNA...! 
 
SP: A drugi izviđač među survivorcima? Filip? 
K: Molija san boga da u moje pleme upadne ili Sascha ili Filip... Upa je Filip. Čovik koji je član GSS (Gorska služba spašavanja-op.a.), naprosto mora znat! A bija je u izviđačima, u Maksimiru, kod Nikše, pa se nešto nisu "našli"... ali proša je sve u izviđačima pa smo se razumili... Kad su nas iskrcali i kad smo uvidili šta sve imamo od opreme, pretpostavili smo da su nam dali još i tende. Međutim nisu (hahaha...). Zaključak moj i Filipov bija je logičan, izviđački – a ništa, morat ćemo izradit zaklon od prirodnih materjala. I to bez ikakve frke... Čovik jednostavno – ZNA! Ma izviđači definitivno ZNAJU!!! To nan je bilo i draže, jer je to oni gušt šta prave izviđače drži u organizaciji... 
 
SP: Moram primjetiti da sam prilikom raspoređivanja tko ide u koje pleme bio vrlo zadovoljan kad su nakon tvojeg svrstavanja u Ammose ovi klicali i veselili se. To sam primjetio samo u tvome slučaju na takav način... 
K: Moram priznat da me moje pleme jako dobro primilo, a isto tako po izjavama i tuzi zbog mog odlaska moram reć da san u tome kratkon vrimenu uvidija da san bija nekakav "faktor" i tim više mi je stvarno žaj, jer su dobri ljudi, dobra ekipa i mislin da bi takvome timu i ja dosta doprinija... 
 
SP: Gdje si vidio svoju snagu? 
K: Pa, ka prvo, odvojenost mi je previše poznata, dakle, ne bi mi nostalgija odvlačila pozornost i energiju... ka drugo, snalazin se s nepoznatim ljudima... Tu bi posebno naglasija naš temeljni instruktorski Woodbadge tečaj u Šumskoj školi SIH-a – tu sam se dodatno obrazova glede suradnje s nepoznatim ljudima, pogotovo jer tamo dolaze već probrani lideri...  
 
SP: A glede znanja? 
K: Tija san nastavit... ne požuruj me... dakle, moj forte bija bi odmah u prvih par dana oko smještaja, zaklon i patenti, je li..., pa oko organizacije posla, zadataka i uloga u timu... vatra, riba... 
 
SP: Kao i u izviđačima.. 
K: Čoviče, tija san in organizirat "Put u Kanu", samo da vide funkcije i unutarnje mehanizme tima prije nego dođe do ikakvih pucanja... ma nema se tu šta za pričat, svo svoje izviđačko znanje i iskustvo tija san angažirat za ovi tim... 
 
SP: Ta organizacija života, kako si to planirao? 
K: Ka na logoru, s ponekim modifikacijama – jer nema male dice... Ali – naš logor u šumi definitivno je škola organizacije života u prirodi... Svatko radi svoj posal i doprinosi zajedničkom cilju – življenju u prirodi kroz neko vrijeme, a da sve potrebe čovika budu zadovoljene... tija san ja uvečer i KZP organizirat... ej, šta san sve tija, a prokleta nesrića me ubila... 
 
SP: I kako procjenjuješ da bi prošao u svemu tome? 
K: Haha, ma otiša bi do kraja! Sto posto!!! Ni malo sumnje u to nemam! 
 
SP: Znaš, nije lako ni s ljudima... u takvim situacijama stres ima jako pogodno tlo... ljudi različito reagiraju, ima i paničara... trebao bi se ti dobro pomučit... naročito s onima nervoznijima... različiti su karakteri... 
K: Znaš šta, kad san bija koordinator tri odreda na zajedničkom logoru ima san takvu situaciju i dobro san je proša... 
 
SP: ? Daj malo... reci... 
K: Kad mi je u dva dana pola članstva popadalo sa simptomima meningitisa....a mala curica, inače najživlja od sve dice leži i ne miče niti jednim udom, ne osjeća ih... može samo govorit... e kad san se iz toga izvuka... Nema gore situacije - to su bila dica...!!! I ja za njih odgovoran... 
 
SP: Nije loše. Srećom, i sam sam bio tu pa sam sve vidio... mogu potvrditi tvoje riječi... 
K: E, za nasmijat se to kad smo malu Andreu odveli na hitnu u Delnice, i ovi joj tamo oće "sprašit" koktel u venu, da ojača, a mala, bila je član "Jadrana", kad je shvatila da je to vrsta hrane, viče da neće jer da ona polaže u tome trenutku glad za kurira i da će past... (smijeh do suza). Sad se tome smijemo, ali onda je bogami bilo gusto... i još je to bilo dite od nekih 13 godina... 
 
SP: I nisi mi rekao što si ponio kao osobnu stvar? 
K: "Izviđača u Prirodi"!  
 
SP: I to su ti dopustili? 
K: A to je knjiga... a čuj, ova cura Silvija, ponila je SAS – Survivor handbook engleske mornarice... 
 
SP: I dobro, koja je razlika, jel se može naš "Izviđač u prirodi" s time mjeriti? 
K: Vidi, SAS je knjiga koja od sjevernog pola do južnog pola objašnjava floru i faunu, detaljno, a do u najsitnije detalje objašnjava zamke i sve načine hvatanja, ali... 
 
SP: Reci... 
K: Ma, i jedna i druga knjiga podrazumijevaju da je čovjek u prirodi - s osnovnom opremom... U tome pogledu, naš je "Izviđač u prirodi" izvrsna knjiga. Definitivno bi svakome pomogla, a i mala je, sažeta... 
 
SP: Znači – imamo "konja za trku"? Možemo i ovdje pohvaliti autora Kiću – Rudija Aljinovića? 
K: Definitivno. Volija bi ga i ja upoznat... Jer vidi – to što u SAS-u imaju 10 umjesto tri zamke - samo su varijacije kojih se svaki normalan čovik koji razmišlja i ima osnove – može sitit. Luk i strijela su na svakom dijelu Zemlje – luk i strijela, nema tu mudrolije... konop je svugdi konop, a udica – udica... 
 
SP: Samo se treba sjetiti... 
K: Gledaj - sitija bi se, pogotovo nakon onog gesla koje si mi preporučija – Nadmoćan stav - nadmoćan um! 
 
SP: Ali, da odmah stavimo jednu rezervu na tu izreku... 
K: Jasno – to ne podrazumijeva u datim okolnostima praviti se jačim i boljim od ostalih suplemenika. Nadmoćan stav je pretpostavka pozitivnog rješenja svih problema. Ako krećeš sa stavom, nadmoćnim stavom prema problemu, sa stavom da ćeš taj problem riješiti bez ikakve sumnje, tada je tvoj um nadmoćan problemima i doći će do rješenja... Zbog toga me niti u jednom trenutku prije nego smo uopće krenuli u preživljavanje nije bilo strah za svoje snalaženje... ali ko je moga pretpostavit da ću ovako blesavo "izletit"... 
 
SP: Pa jeste li znali da će to bit tako? 
K: Nismo. Pričalo se da će još po jedan otići, ali nikako nam nisu s time dolazili pa smo pretpostavili da će odustati od originala scenarija i da će umjesto 2 x 9 ipak ostati nas 2 x 10... A ako će već netko i otpasti, nikako nismo mogli pretpostaviti da ćemo ovako bez ikakvog smisla... 
 
SP: A eto, nisi imao sreće... Ne znam... čini mi se da ti se djevojka tome raduje.... Goge, što ti misliš o svemu? 
Goge: Radije ne bih... 
 
SP: Hajde, reci nešto... 
Goge: Pa eto, kad je ušao među 200 njih – znala sam da će ući među one zadnje... 
 
SP: Je li imao tvoju podršku? 
Goge: Pa iako mi u početku sve to nije baš bilo drago, kad je prošao, imao je moju apsolutnu podršku... 
 
SP:Kako si doživjela ispadanje? 
Goge: Ne kao on. Ja sam ipak malo realnija, od samog trenutka njegovog prolaza, bila sam pripravna baš na SVE! Pa tako i na ispadanje u startu... 
 
SP: A na moguću vezu s nekom od suplemenica 
Goge: Kako rekoh – realna sam, pa sam realno bila pripravna i na takvu mogućnost... U uvjetima stresa i otežanih uvjeta ljudi različito reagiraju... a i moj Ivan je čovik... i to čovik i po!!! 
 
SP:I cijela ta situacija, kao neizravnu aktericu te nije zatekla? 
Goge: Pa najgori je osjećaj nemoći jer te cijela ta situacija nadrasta, ne možeš je nikako kontrolirati... 
 
SP: Sam onaj trenutak kad ga je Lidija "izvukla" i kad ga je pročitalo... 
Goge: Već sam znala unaprijed... 
Krželj: A ja sam stvarno sanja svoje ispadanje... 
 
SP: Znači nisi pričao bez veze? 
K: Ma ne... Probudija san se i reka da san sanja svoju veliku sliku u novinama i mali članak... Rekli su mi da to nema veze s vezom... ali izašla mi je slika s Dvinom i to velika... a potom ... a šta da dalje kažem... ima san špurijus... da je bar tako za kladionicu (smjehčić)... 
 
SP: I kažeš, preživio bi 45 dana bez problema? 
K: Bez IKAKVIH problema. I mogu ti reć da bi svaki PRAVI izviđač to preživija – šta se same egzistecije tiče...  
 
SP: A da su te stvarno one manekenke "napale"... Ili, Bože mi prosti, napastvovale...? 
 
K: Nisan iša s tim ciljen... Bija san spreman potisnit svoje mane, svoju naglost... bija san spreman i izbjeć takvu situaciju... ali sad... je li... je da su zgodne... ma ne bi!!! NEMA TEORIJE!!!! 
 
SP: Kakvi su ti sada daljnji planovi? 
K: Zaboravit situaciju šta prije, završit faks, pa na more... 
 
SP: Ne bi kapitalizirao ovo svoje sudjelovanje? Ono – popučlarnost, mediji... 
K: Ma jesi li lud! Nagovaraju me da za interview-e pitam pare... ma nisam lud, neću, ne želim, nije moj đir!!! Očekuju da pričam pikanterije... gladni su senzacija... pa ja bi sebe ubija da na to nasjednem... neću slavu i medijsku popularnost, nismo mi izviđači tako odgajani!!! 
 
SP: A ima pikanterija...? 
K: Uffffff... ali nije na meni da to pričam, a nije ni moj đir, kažen ti... onako, off line, samo tebi... hehehe... 
 
SP: Hajde reci koju, znat ćemo samo ti, ja i Čop... (smijeh do suza!!!) 
K: Ma rado bi reka, ali samo Čopu, jer bi ti i ja sve izbrbljali... (opet smijeh do suza...) 
 
SP: Uozbiljimo se... a da ti uleti koji proizvođač odjeće, obuće... naočala za sunce... i to, mislim... ka da in budeš maneken...? 
K: Sada dok sam student i nisam baš u nekoj financijskoj situaciji koja bi se mogla nazvat dobrom, takve bi stvari prihvatija... Lud je ko ne bi... Nikoga ne oštećujen, nikome ne radim loše, a lova mi triba... ja san, na koncu konca – student! Ali – neću se "polomit" i trčat za situacijon... ako dođe-dođe, ako ne dođe-ništa, opet dobro... miran život je najlipša stvar... HAKUNA MATATA! (Život bez briga – op.autora) 
 
SP:Koliko je tvoje članstvo u izviđačima, da nekako zaključimo razgovor, bilo od važnosti prilikom donošenja odluke o sudjelovanju? 
K: Reć ću to ovako – da nisan bija izviđač – ovo nikada ne bi napravija. N-I-K-A-D-A!!! I još nešto – bez svega bi opsta tamo, a kamoli sa svim onim šta smo imali na raspolaganju... Mi izviđači smo definitivno oni koji "proizvode" ljude sposobne izdržat i preživit... mi znamo! 
 
SP: Nadmoćan stav - nadmoćan um? 
K: Upravo to!! To smo mi izviđači! 
 
SP: Šta misliš da je ponuditi organizatorima Survivora da snimaju jedna naš logor...? 
K: TO bi bija POGODAK!! Ali oni ti to "ne šljive"... Ali moglo bi se tu isprovocirat dosta lipih situacija... ja ti kažen da bi naš logor ljudi guštali gledat... uz sve scenarističke "zahvate"... 
 
SP: Da probamo predložiti? 
K: Probaj, ali sumnjam... nakon svega.... bojim se da bi išlo... 
 
SP: Ništa! Priveo bih razgovor kraju kad nećeš "lajat"...  
K: Neću... 
 
SP: Hvala ti na razgovoru, vidimo se u prostorijama... ponosni smo na tebe! 
K: Pozdravi sve izviđače... 
 
SP: Stani ! Još samo jedna stvar - stvarno bi "popija" batine od Mirka Filipovića za milijun kuna? 
K: A ti ne bi? 
 
SP: Pa sad.... Mirko je Mirko, ali milijun je milijun...(Smijeh) 
K: A dva puta su dva puta... 
 
SP: Ja bih na slamku posrkao fonju (smradni, prljavi morski pokrov u luci-op.autora) s Rive za Ferrarija! 
K: A onda se ti javi na Survivor...  
 
SP: Neću, ja imam svoje izviđače, svoje logore, svoje ekspedicije, natjecanja... 
K: I ja isto i radujen se svakon takvon trenutku. Na Survivor bi se vratija samo i jedino mrtav... 
 
SP: Zašto? 
K: Jer to ipak nije izviđaštvo... niti blizu izviđaštva... 
 
SP: Znači ne daješ neke preporuke mladim izviđačima za sljedeći Survivor...? 
K: Ne bi tako kaza... Svatko je kovač svoje sreće i svatko zna svoje... Drugi ljudi-drugi prioriteti i želje. Sve triba probat, ali triba znat svoje mogućnosti. Moja zadnja o tome je – onaj izviđač koji želi to probat definitivno ima najveće šanse. Ako je pravi izviđač... naša znanja i sposobnosti nadmoćni su uvjetima na Survivoru... 
 
SP: Hvala u ime svih tvojih navijača!

Autor: pahuljica