Tiho, tiho, tiho, I još malo tiše Pa onda još tiše Potom ponajtiše
Zatim i još tiše Tiho, više tiše Tiše i najtiše Od najtišeg tiše
Od tišine tiše Tiše i od tišeg Samo da je tiho, samo da je tiše
tišina da briše zvuke kojih nema tihulja da tiho utihne sav logor pa da tiho tihom utiša se svuda da okolo šumom tišina vrluda
Ako ste postigli ovakvo savršenstvo, predvidite i drugi uvjet :
Da je mračno, mračno, Da je mrak pod kožom Mrak da vlada svijetom Mrak da sve ovija I da mrak nam bude Bez i trunke svjetla Da je mrak nad mrakom Mrakuša orgija
Kao mračna metla Ubojica svjetla Koja mete zvijezde Pred mrakom da jezde Da mjesec uteče Čim se spusti večer Mrak da vlada noći Da se stražar koči Od mraka sred zraka Kad mrči sred mraka
Mrakača i kmica Kad ne vidiš lica Mrakuša, mrčina Tmasta crna pomrčina
I tada kad smrkne Kada mrak zagusti Da u mrkloj noći Sav logor opusti…
Ovo su svakako preduvjeti koji najviše pogoduju krađi zastave.
Naravno, da biste ukrali zastavu trebalo bi da znate gdje je jarbol :
Najbolje bi bilo da je jarbol tamo Gdje ga svi vidimo, gdje svi dobro znamo Daleko od vatre Daleko od straže Kad nestane barjak Da odmah ne traže Negdje kraj potoka Da kroz njega prođeš Odmah kraj gustiša Kroz njega da dođeš Kroz njega da bježiš ako bude frka Kad revne stražare Zaokupi trka Tada u taj gustiš čak i možeš leći Jer će oni prvo onaj potok prijeći Zato gustiš traži, on je glavna fora Da te u njem nađu, osvanuti mora A dok traje noćca, tiho se primiri I ponekad samo svakih sat proviri Bilo da si stigo ili želiš ići Kroz gustiš je lako do logora prići I još ako trava raste svud visoka Da kroz nju propužeš, daleko od oka Uspjeh ti je jamčen, i slava te čeka Ako i tu zezneš-onda kažem – neka!
U panici, ako ste viđeni i put prema gustišu i potoku vam je odsječen :
Nije neka šteta Kad sav logor šeta Kad sav logor skače Tražeč osvajače
Tada se u mraku Lakše sve prikrije I kradljivac vješti U masi sakrije
Najbolje od svega Dok su svi okolo Dok svi traže tebe I dok drže logor Poput prave face Kao usred dana Odabereš šator I legneš na krevet Od nekoga člana Ne boj se za sebe Utihnut će logor Svi će poći leći Još i prije dana
Tada budi spreman Iskočiti tiho Brzo, vješto, spretno Napustiti šator A onaj što dođe Znat će što je sreća Kada ga dočeka Zagrijana vreća…
U tišini nađi Prolaz pored straža Pa ih zaobiđi Oprezno otiđi…
Uvijek postoji i ona gadna mogućnost…
Ako te uhvate Bolje da su znali Da ćete im doći Samo da bi krali Jer kad ne bi znali A vi kad bi «pali» Žalosna vam majka Jer bi naje**li Najbolje je zato Dogovor da vlada Da se krasti može Sred šatorskog grada Najbolje da igra Dogovorna bude Da u noći tmastoj Ne koljemo ljude Nego da u igri Skrivamo se vješto Da nas uvijek veže Ono drugo nešto Najaviti igru Za tri do pet dana Najaviti i broj Dva do čet`ri člana A domaćin stražu priprema da čuva Da ne sjedi stalno Da se svuda muva Ne da grli jarbol i svjetla postavlja Nego da promatra Vid svoj da popravlja I da svaka straža logor preuizma Tako da utvrdi da zastave ima… Nije neka fora da svi budu budni Jer su dogovori tada uzaludni
Može dupla straža, to je i normala Površinu veću promatrati treba I to je u redu kad se straža mijenja A da ne bi bilo gadnih iznenađenja
Da se pola straže locira uz jarbol A da drugih pola obilazi tabor I da bude one koji potom slijede Eto takve slike dogovorno vrijede
Stražare je važno s igrom upoznati Pravilima strogim odmah ih «vezati» Da ne nose noža, sjekire ili grane Da ne tuku onog što u bijegu pa`ne Nego da mu fino «pročitaju prava» I odvedu vođi (koji valjda spava).. Da ga potom smjeste na «počasno mjesto» Kao da je talac u taboru tuđem Ne vezat mu ruke, noge ili tijelo Neka je počašćen, neka je ponuđen
Oni što je kradu Oni što vrebaju Ti zastavu pravilno Oduzeti trebaju Odvezati čvorove kao pravi znalci U mraku bez svjetla brzo tiho vješto Konopac i prsti, kao pravi tkalci Ne rabiti noža ili tako nešto… Ne bi loše legla Ni poruka neka Pozdrav domaćinu Ili kakva šala Ko još jedan dokaz Dolaska u logor Da zastava nije Tek od sebe pala… Ali neka znaju ti «dušmani kleti» Kad zastavu kradu, u logoru, ljeti Da i sami mogu uhvaćeni biti I po pravilima i jesti i piti Ali ostat mora takav uzapćenik U logoru tome gdje pokuša krađu Sve do jutra kasnog kad logor oživi Usred šume guste, u takvom «beznađu» Ako li pobjegne, sramota mu budi To nije izviđač, i to nisu ljudi
Kroz jutro je odmah nakon burne noći Pravo da će oni što su krali doći I tražiti ono što tražiti treba Ili ponuditi što ponudit treba
I na koncu zna se, otkup nek postoji Dogovoren prije i za obje strane Sutradan kad dođu «strani emisari» Sutradan kad igra konačno prestane
Uvijek prije igre formira se tijelo Koje igru gleda - tijelo što je zrelo Koje će na kraju pravorijeke reći Od kojih ni jedan ne može uteći
Nije zgoda nekom Pogaziti ponos To nikada nije Izviđački odnos Zato nakon svega Zajedničko vrijeme Igra pjesma ručak Izviđačke teme To je bolje tako Da sve bude lako Jer kad nije tako Bolje je nikako…
Ulazim u Novu godinu s razgovorima oko logorovanja. Eto jedna logorska zgoda u malo drugačijoj formi nego što ste od mene navikli, a ako treba-neka opet krene tema.
Isto tako predlažem da se utvrde pravila igre «Krađa zastave», da se ubuduće svi igramo jednako, bez problematičnih situacija i bez momenata kada se neki ponašaju neizviđački, za što je potrebno povući i neuobičajene – neizviđačke poteze.
Izbornik
Kolumne
Marka Engela
