U izvješću o održanoj višednevnoj aktivnosti jedne naše izviđačke udruge primio sam i jedno pismo koje je tamo dospjelo vjerojatno pukim slučajem, pošto je na obrazac izvječća bilo zalijepljeno nekom čudnom masom koja je mirisala i izgledala kao žganci za ribičiju. Kad sam pročitao pismo i malo pregledao cijelu dokumetaciju logorovanja, primjetio sam još jednu čudnu stvar. Na popisu izviđača koji sudjeluju na logorovanju bio je samo jedan Mislav. On se pojavljuje na popisu za putovanje na logorovanje i kasnije u dnevniku logorovanja, ali mu se svaki trag gubi nekoliko dana prije kraja logorovanja. Nema ga ni na popisu putnika sa logorovanja. Vjerojatno je to, kao i nepostojanje bilo kakve informacije o događanjima koja Mislav opisuje u svom pismu roditeljima posljedica neažurnosti tajnika logorovanja. O cijelom slučaju sam zatražio i informaciju od Stričeka Marka, predsjednika udruge, ali njemu nije baš jednostavno javiti se promptno sa njegove nove adrese u Lepoglavi, pošto mu je broj pisama koja može poslati tjedno ograničen pravilnikom ustanove u kojoj će boraviti sljedećih tri do pet godina. Pročitajte pismo i naučite nešto iz cijele priče.
Pozdrav,
Bajs
Dragi mama i tata,
Divno se zabavljamo na prvom logorovanju. Striček Marko nas tjera da pišemo roditeljima za slučaj da ste vidjeli poplavu na televiziji. Mi smo dobro. Samo jedan šator i dvije vreće za spavanje je odnijela voda. Sva sreća nitko se nije utopio jer smo svi bili u planini tražeći Filipa. Recite Filipovim roditeljima da je on dobro. Ne može sam pisati zbog prijeloma. Inače, ja sam se vozio u jednom od vozila Gorske službe spašavanja. Baš je bilo lijepo. Filipa nikad nebi našli u mraku da nije bilo munja. Striček Marko je vikao na Filipa zato što je otišao šetati sam a nije nikome rekao. Filip kaže da mu je rekao za vrijeme požara. Vjerojatno ga Striček Marko nije čuo jer je bio pijan.
Jeste li znali da plin eksplodira kada se stavi u vatru? A cak i poslije toga vlažno drvo neće gorjeti, ali je zato izgorio jedan šator. I moje hlače , ali imam bermude. A Luka je sada baš smiješan bez kose. Mi ćemo doći kuci u nedjelju ako Striček Marko popravi auto do tada. Nije bila njegova greška kada smo sletjeli sa puta, kaže da su kočnice radile kad smo krenuli. Striček Marko kaže da je taj auto tako star da i nije čudo što se stalno kvari. Nama je zabavno voziti se u njemu, makar nam smeta što je prljav i to što je gužva kada nas je 10 u autu. Lijepo je što nas Striček Marko pusti da držimo volan povremeno da bi on mogao odmoriti oči. Pošto je Nikola najstariji, Striček Marko ga uči voziti, ali samo na planinarskim putovima jer tamo ima malo prometa. Jedino sto smo vidjeli na tim putovima su kamioni, auta nema. Jutros su svi išli na kupanje u jezero ali mene Striček Marko nije pustio jer ne znam plivati pa sam išao sa njim čamcem preko jezera. Baš je bilo super. Još uvijek se vidi drveće pod vodom zbog poplave. Striček Marko je baš super, nikada ne viče na nas. Nije se čak ni naljutio kada smo skinuli pojaseve za spašavanje. Pošto mora popraviti auto mi se trudimo ne raditi mu probleme i skrivamo se po cijeli dan. Striček Marko nikad ne zna gdje smo. U početku mu je to smetalo a sada se navikao. Striček Marko kaže da smo svi prošli osnovnu školu prve pomoći kada se Mirna utapljala i kad je Ivan sjekao drva i odsjekao sebi prst. Ja i Filip smo povraćali ali Striček Marko kaže da zna zašto, pa je OK. Ja mislim da je od piletine koju smo ponijeli od doma a zaboravili pojesti odmah. Sjetili smo se tek kada su ju pronašle životinje.
Moram sad ići, idemo do sela kupiti markice za pisma. Ništa ne brinite, ja sam dobro.
Izbornik
Kolumne
Marka Engela
