Dragi moji! 
 
Evo, već dugo nisam pisao, ali nemili događaji koji su se dešavali zadnjih nekoliko dana, jednostavno su me natjerali! 
 
Neznam kako bih počeo, a da se NETKO ne osijeti prozvanim i povrijeđenim! Ali svaki početak je teža, pa da krenemo... 
 
Svi znate da je u listopadu 2003. godine održan JOTI. Na našem JOTIju, bile su organizirane i neke nagradne igre. Najavljivane su zakon nagrade, čak su i slike bile objavljivane. Svaka čast onome tko je (trebao) organizirao nagrade od naših najdražih sponzora.  
 
Igre su se igrale, klinci su se nabrijali na nagrade i sve u svemu je bilo zakon. Djeca su sa grčem očekivala proglašenje. Proglašenje je bilo zadnji dan JOTIja u prostorijama SIZa. Trebali ste samo vidjeti presretna lica djece koja su pobijedila. Djeca su se osijećala vrijedno, ponosno, presretno...jednostavno, djeca su se osjećala kao Lino Červar kada je osvojio prvenstvo. Organizator je djeci objasnio da uslijed NEČIJE neodgovornosti i nekih sitnih tehničkih problema, nagrade nažalost nisu stigle u Zagreb, i da se malo strpe, da nagrade samo što nisu došle... 
Vrijeme je prolazilo, jamstva za nagrade su data, no međutim do danas nagrade nisu stigle! Kada smo na jednom sastanku prije tabora, dijeci objasnili da vrlo vjerovatno nagrade NIKADA neće primiti, i neka se pomire s time, djeca jednostavno nisu mogla vjerovati. Gledali su nas s nevjericom a u lijepim plavim okicama su se skupljale suze i bez rijeći su počele kliziti dječjim obrazima.  
Nemogu vam opisati kako sam se ja osjećao kada sam takvu vijest morao saopćiti «pobjednicima» JOTIja 2003. Možda to i nebi bilo tako strašno, da na izlasku iz SIZa, jedan pobijednik nije zastao, okrenuo se i uplakanim oćima pogledao i kroz jecaje i ridanje rekao, «IZVIĐAČU JE ČAST DA MU VJERUJU». 
Ostao sam bez teksta, a u grlu me nešto počelo gušiti...bio sam jako tužan, razočaran i bespomoćan! 
 
Nadam se da će neki shvatiti poruku iz ovog texta gore, a možda i neće. Ali vjerujem da svi oni koji ne shvate poruku, sigurno ne spavaju mirno, postoji nešto što ih tišti. 

Autor: Čop