E ovo je pravi naziv, barem što se tiče našeg sudjelovanja (asocira na jam-session). Od hrvatske samostalnosti i žalosnog ulaska u WOSM, očito je da griješimo sve više. Žalostan ulazak u WOSM nije iz razloga što smo uopće ušli (mada je i to tema za sebe, ali neka-mladoj državi je trebalo svakojakih priznanja...), nego jer smo pristali na ultimatum.
Po onoj narodnoj-«na sirotinju se i zecu k**** diže»-svatko nam za kakve bilo ulaske u Europu i Svijet postavlja nekakve ultimatume, pa su tako i ondašnja «braća» skauti učinila isto. Ali-hodajmo dalje, naš ultimatum još je nikakav prema političkima. Ponosni članovi organizacije krenuše tako u svijet skauta!!! Predstaviti se, naučiti (vjerovali smo) nešto i tako dalje... A gdje je to najbolje ostvariti nego na sajmovima skautske razonode-tzv. Jamboree-ima. Zašto «tzv»? Zato jer u stvari, ako idete prevesti tu riječ, pa ju potražite u relevantnim rječnicima engleskog jezika (koje koriste studenti engleskog jezika) naći ćete dva tumačenja, od kojih je izviđački skup tek DRUGO, dočim je prvo tumačenje – «raskalašena pijanka». Što je po čemu dobilo ime, tj. što je prvo postojalo od ta dva pojma-na sud svima vama. Ne zalazimo dublje-ta skautska okupljanja definitivno nisu pijanke, naročito raskalašene, ali da su skupovi koji nemaju veze s izviđačkim programom i programskim radom-to svakako stoji. Ne postoji programski sustav kojega je pojedini jamboree završetak, kao što bi to nama trebao biti logor, ekspedicija, zimovanje, kolonija ili smotra. Jamboree je skup ponuđenih radionica, skup različitog načina trošenja vremena, gdje se ljudi prvenstveno-druže. Ujedno, mjesto je to izrazitog izviđačkog licemjerja koje na takvome mjestu dolazi do punoga izražaja. Naime-strogo se brani pušenje i alkohol. A kome se to brani? Zar zdravim mladim ljudima koji bi toga trebali i sami biti svjesni i to ne konzumirati? Mjesto je to, dakle, gdje se skauti nastoje prikazati nadljudima, čistim, zdravim... a stvari su malo drugačije. Bez krivih shvaćanja-nisam preobraćenik koji propovijeda ćistunstvo, ali izgleda da je puno grješnika koji sebi neke stvari ne priznaju. I to je licemjerje!!! No-na stranu sve to. Tamo je zasigurno lijepo. Konzumirajući ponuđenu zabavu ljudi utuku vrijeme na zanimljiv način-druže se, upoznaju novi dio Svijeta i to samo po sebi-onome tko prizna pobjedu te struje u skautizmu – nije loše, nije štetno, nije nezdravo. Pa onda tu i tamo bude poneka radionica gdje se u tragovima vidi esencijalno izviđaštvo... Ali – prevladava sajamsko ozračje, jer sve što se tu konzumira – nije plod sustavnog programskog rada. A tome i mi doprinosimo. Kako otići, recimo na Eurojam, ili neki drugi jamboree. Kako se utrpati u CRO-kontigent. KAKO GOD ŽELITE! U našoj organizaciji to praktično može tko god poželi ako zadovoljava slijedeće kriterije: 1. Da je član organizacije 2. Da može to platiti 3. Da pristaje nositi plavu uniformu (ako inače nosi zelenu)
Manje-više to su jedini kriteriji (ako zanemarimo dobnu granicu) u organizaciji koja se diči svojim programskim usmjerenjem i programskim temeljima na kojima je nastala i postoji.
Štoviše, ove godine se (uz dobru informiranost sa strane) za naredno sajmovanje teoretski mogla prijaviti osoba koja je u organizaciji član PUNIH 4 MJESECA !!!
Zar je to moguće? Naravno, kad se kao uvjet za sudjelovanje tražilo članstvo u SIH-u od 2003. godine! Nečiji prijatelj ili prijateljica je uz mig sa strane mogo/mogla postati članom SIH-a krajem 12 mjeseca 2003. g., samo uplativši članarinu za 2003. godinu i dostavivši podatke preko udruge svojega prijatelja/prijateljice. I potom se lijepo, u 3. ili 4. mjesecu prijaviti po objavljenom natječaju za Eurojam, te uz dobnu granicu lijepo postati dijelom hrvatskog izviđačkog kontigenta za ovaj sajam zabave (izviđačke). I lijepo 2005. godine s PUNOM GODINOM I POL ČLANSTVA otići predstaviti hrvatske izviđače i naša dostignuća. Predstaviti naš rad, ono što jesmo i čime se ponosimo.
Je li to kriterij? Jesu li to kriteriji ?!?!?!?!
Na stranu sada sa žalosnom diskriminacijom jednog dijela službenih odora (Zelenih), s glupim objašnjenjem da smo po plavim odorama prepoznatljivi u svijetu (kao-svugdje dolaze samo isti skauti pa nas oni i znaju – a kako bismo i mogli biti prepoznatljivi po zelenima kad te odore nisu niti dobile priliku), jer kao svugdje svi dolaze samo s jednom bojom odore (Sic! U drugim zemljama također imaju različite boje odore – prema dobnim skupinama, a u nekim zemljama imaju različite odore jer imaju više saveza-pa se čudim kako se ostali snalaze sve to raspoznati). Na stranu i to što na te sajmove idu samo oni koji to sebi mogu priuštiti-čiji roditelji imaju zavidne plaće i/ili poznanstva dobrohotnih sponzora. Na stranu, dakle, s te dvije žalosne činjenice, ali-da tamo može ići i predstavljati nas netko tko je član tek par mjeseci – TO JE REDIKULOZNO!!!
Uz to, veliko je pitanje i koji će od tih jamboreeju hrlećih članova toga ljeta imati svoje redovno logorovanje udruge, ne daj Bože i šumsko? Programsko !?! I hoće li na to logorovanje ići i pomoći svojoj udruzi, te i osobno napredovati (upamtimo-Eurojam je za sudionike do 18 godina-kada se svladavaju nekakvi stupnjevi znanja-barem bi trebali, jeli...)
Takvu nam analizu, vjerujte, nitko neće ponuditi. Dobit ćemo ucifrani izvještaj o tome kako su tekle pripreme, kako se putovalo, koga se srelo i upoznalo, kako je Hrvatska predstavljena kroz guzicu (jelo i piće) i štogod propagandnog materjala, te kako su se lijepo proveli, vratili i kako jedva čekaju novi....a tko i ne bi? Kao malo starijem izviđaču – to mi je čak malo gadljivo. Skupila se platežno sposobna ekipa i otišla se akonto naše organizacije (ne mislim financijski, nego na obraz) zabavljati i još me uvjeravaju kako je to korisno za organizaciju.
KORISNO?! Daa-ali kao motiv kadrovima koji RADE s djecom i u udrugama i koje će SIH poduprijeti u njihovoj želji da se za svoj predani rad idu malo i zabaviti jer TO ZASLUŽUJU na temelju svoga rada i rezultata !! E-to bi onda bilo korisno. U kojem bilo drugome obliku – to je BESKORISNO, NEPOTREBNO i za organizaciju PROMAŠENO !!! Uvažimo želju ljudi da idu na takve aktivnosti, samo neka to bude naš zajednički cilj-da ljude koji rade pošaljemo tamo. Neka CRO-kontigent sačinjavaju oni koje svi znamo jer rade, koji imaju i staž u organizaciji i znanje i logorovanja/zimovanja, položene stupnjeve i osvojena vještarstva, koji vode i odgajaju djecu-buduće vođe. Nemojmo da nam i nadalje, uz članove koji to svakako zaslužuju, na sajmove zabave odlaze razni prijatelji, netom učlanjeni, ili prijatelji/prijateljice koji su s organizacijom «malo izgubili kontakt» pa se sjete organizacije pri kraju godine i uplate članarinu što im je, gle čuda, uvjet za odlazak na sajam. Ili članovi za koje se njihov matični odred ne složi da odu, pa se malo prebace u neki drugi odred, dok se to sve blagonaklono gleda. Prije Tajlanda i Roverway-a su me čak ljutito uvjeravali kako kriteriji postoje i kako se samo usuđujem i pomisliti da ne postoje. Pa su onda na te sajmove odlazili svakakvi «veseljaci» ili «veseljakinje» kojima organizacija očito i služi samo da bi putovali na račun njenog ugleda.
Sve navedeno pokazatelj je da: · Naše članove većinom ne zanimaju naš program i naše programske aktivnosti · Naše članove većinom zanima prvenstveno zabava radi zabave i konzumentski pristup · Naše vodstvo međunarodnih aktivnosti vrlo dobro uočava taj trend i podržava ga i prilagođava mu se
Je li zbog toga postoji dužnost Načelnika za međunarodnu suradnju, pa čak i team (ne vidim čemu je team potreban, ali to je druga tema-doći će na red valjda)? Ili postoji za nešto drugo?
Je li takav način opredjeljenje cijele Uprave i Vijeća SIH-a?
Ako jest-koliko je to u skladu s programskim opredjeljenjem naše organizacije, koliko je to u skladu s redom i redoslijedom (ma kakav on bio)? Ako nije-zašto to onda ide tako?
Predlažem da se kriteriji pod hitno postave na način sukladan našom slikom o sebi samima (o našoj organizaciji), ili pak da se lijepo prepustimo blagodatima ferijalizma u što se učlanjuje tko i kada hoće i putuje tko, gdje, kamo, kada i na koji način hoće.
Trenutačna je razlika isključivo u tome što im to sve još i organiziramo!
Izbornik
Kolumne
Marka Engela
