Majka mi je Predsjednica kućnog savjeta (ili kako se to već zove). Jednog nedavnog popodneva, dok sam kontemplirajući u ležećem položaju mirno čeprkao nos palcem lijeve ruke, dogodila se mala smetnja. Netko je zazvonio. Ni ne pitajući tko je, uslužna majka je otvorila i nakon toga sam s nevjericom slušao razgovor koji se od uvodne ljubaznosti pretvarao u zonu sumraka. Još ne vjerujem da sam to čuo... Evo i vama na procjenu: 
 
• Dobar dan! 
• Dobar dan! 
• Molim, htio bih vam prodati nešto originalno.. 
• Da nije mrežno poslovanje? 
• Ma neeee... 
• Police osiguranja? 
• Ni u snu 
• Zepter, Tupperware... zlatan zub... 
• Bože sačuvaj ! Ja bih vam u stvari htio uvaliti... 
• MENI! UVALITI ! 
• Ma to je, vjerujte, u vašem intersu... 
• ...da mi uvalite! Što vi mislite o meni? A? Ja sam poštena predsjednica kućnog savjeta!! 
• Ni trenutka nisam u to posumnjao. Upravo zbog toga ja bih vam utrapio..znate, ja sam rođen za to.. 
• Ma idite moj gospodine k vragu!  
• Ali vaš kućni savjet se slaže! Svi su već prihvatili! 
• Šššš..tttoooo..??? 
• Pa to, da uzmete. Ja vam lijepo nudim, a vi uzmite. Svi će uzeti!!! 
• Ali zaboga... pa nisam znala da je to tako... i kažete – svi se slažu? 
• Ma dakako, već su digli ruku za to na provizornom sastanku koji sam organizirao u svrhu istraživanja tržišta 
• I SVI hoće uzeti? 
• Jasno da hoće. PA TO JE U INTERESU SVIH! 
• A dobro, ako svi tako misle, ali... 
• PA ŠTO JE SAD?!?! 
• Ali... mislim... jeli... koliko to košta? 
• Ma sitnica! Potrošit ćete ni koliko je spomena vrijedno! 
• Samo toliko! 
• Kažem vam! Imate sreću! Koliki ljudi rade da bi to proizveli, a vi dajete samo toliko!!!! 
• S-a-m-o t-o-l-i-k-o!!!???? 
• Jooj, pa zar mi ne vjerujete? 
• Kako ne, pa zašto biste me lagali. Jedino mi nije jasno ako to svugdje drugo košta četverostruko... kako ovdje košta samo toliko? Da nije ukradeno?  
• Ma neee... angažirali smo tvrtku sa strane koja će nadomjestiti razliku, a za uzvrat će na proizvodu objaviti svoju reklamu. I stanogradnja će platiti znatna sredstva kako bi stanarima život bio lagodniji – i te su razgovore osigurali neki stanari iz ovog ulaza – išli su na razgovore, napisali projekt... 
• Vi ste sve to angažirali, pokrenuli? Pravi ste... 
• Ma neee...aangažirali su neki iz ulaza. Susjedi. Shvatili su ipak da je to NAŠ ZAJEDNIČKI PROIZVOD!!! 
• A zašto ga vi onda prodajete kao svoj? 
• Pa i jest moj – ja sam ga izmislio! Ja ga proizvodim! 
• To nema sumnje! Ali-mi ga većinom plaćamo, osiguravamo vam sredstva!!! Mislim – sustanari... jeli... 
• Da, da, ali ako ga vi nećete platiti-mi vam ga nećemo prodati! I imat ćemo ga za sebe!! 
• Pih! Pa kako ćete onda zaraditi? 
• Nećemo – bitno je da nam bude koristan - da imamo od njega koristi!! Upravo to i vama nudimo! I svima drugima. Proizvodit ćemo za svih. Vi se samo pretplatite i dobijat ćete ga nekoliko puta godišnje - taman da vam zadovolji potrebe cijele obitelji! 
• Ali... gdje je tu zakon tržišta... mislim... proizvodit ćete gubitke! 
• Ma bitno je da se trguje... i da svi imamo zadovoljene potrebe. 
• A tko će vam pokriti gubitke... mislim, koliko to u stvari košta, jelte...? 
• Ah sitnicu... ako uzmemo u obzir kretanja na tržištu, stopu rasta, akumulirana sredstva, kreditnu sposobnost, potražnju i tako to, cijena je u stvari prava sitnica. Evo, mislimo da bi to koštalo baš toliko! 
• Baš toliko bi koštalo? A koliko je koštalo prošli put? 
• Isto! Isto toliko, samo što je toliko bilo za toliko manje jer smo toliko morali još dodati, kako bi ispalo toliko umanjeno za manje nego toliko! 
• Eh... vi ste ipak financijski stručnjak, pa me možete tako lako smotati. Ništa ne razumijem. Koliko TOČNO košta ovaj put. 
• Toliko koliko ćete platiti. 
• Ma ne pitam vas to čovjeće, nego kolika je cijena izrade toga? 
• Bože moj - pa zar je bitno – bitno je da vi platite toliko i da za to dobijete adekvatan proizvod! 
• Ali, ne razumijete me – koliko to košta? Zanima me kao financijera – jeste li rekli da naš ulaz većinom osigurava sredstva? 
• Da, i? 
• Pa mogu i ja osigurati sredstva! Da nam ne pofali! Mogu možda pronaći financijera za cijelu jednu seriju proizvoda!!! Dakle – koliko košta? 
• Pa evo, ako uzmemo u obzir da će toliko koštati materijali, toliko sirovine... 
• Ne pitam vas koliko će koštati, nego koliko je koštala prošla serija!!! Na temelju toga ćemo vidjeti i cijenu koštanja buduće serije... Recite – koliko to košta? 
• Pa evo... mi predviđamo...  
• Nije ovo zvjezdodznanstvo! Nije Tarot ni Ji-jing!!! KOLIKO TO KOŠTA! KOLIKO KOŠTA TAJ PROKLETI (a svima nama potrebni) PROIZVOD!!???? 
• Mislim, ako ukalkuliramo i dodatne faktore, uvjereni smo da to mora koštati... 
• ČOVJEČE! Koliko točno košta! Odmah ili ću vam zatvoriti vrata pred nosom! 
• Mislim, znate što – ako nećete proizvod, poslat ću ja svim stanarima pismo... pa ćete vidjeti !!! Svi će znati što se događa!!! 
• Daajte molim vas, baš se radujem tome! Ali – hoće li onda znati koliko košta proizvod?!? 
• Rekoh vam – -platit ćete samo toliko i još ću vam ja osobno donijeti na vrata! 
• A vaši putni troškovi? 
• Što moji putni troškovi? 
• Paaa, ako ćete mi donijeti, onda ćete valjda potrošiti i za autobusnu kartu, benzin, koga vraga?  
• Da, i? 
• Pa bit ćete u gubitku ako to ne ukalkulirate u troškove proizvoda. A onda cijena više neće biti toliko, nego toliko plus još nekoliko! 
• Ma što vas to briga? 
• A briga me – valjda mi stanari svojim angažmanom osiguravamo neka sredstva (i to značajna)? 
• Ma da, ali ćete dobiti proizvod za toliko! Ni kunu više!! 
• A pošto ga proizvodimo zajedno, i vi uletite u gubitak, morat ćemo još nešto platiti vjerovnicima. Jel tako? 
• Moguće. Ali kakav ste to vi čovjek? Svi su se složili, a vi oklijevate? A do sada smo uvijek bili složan ulaz... vi rušite jedinstvo ovog ulaza!!! 
• Oho-hoo... sad smo i isti ulaz? 
• Pa vezuju nas isti interesi, jel tako? 
• Ma neka živite i u mome domaćinstvu, ali onda mi recite koliko to košta, zaboga, da znam u što se mi – vaši ukućani – upuštam(o)!!! 
• Mislim, je li, ne razumijete me – vi ćete platiti proizvod toliko i dobiti ga... što je tu krivo? 
• Paa... krivo je to što ću ja/mi većinom platiti proizvodnju i još od vas kupiti SVOJ proizvod, te vas još poslije izvlačiti iz dugova? 
• Da, ali svi smo mi ljudi, dogovorit ćemo se valjda... pa snaći ćemo se... 
• Znate, vaš direktor prodaje poslao mi je neke kalkulacije, znate, ja sam vas očekivala, pa sam malo proučila njegov dopis... 
• Ma što on zna?! I kakav dopis? Ne znam ni za kakav dopis i ne tiče me se... nema s time nikakve veze! 
• Ma dobro k vragu i to, ali molim vas – MOGU LI ZNATI KOLIKO KOŠTA PROIZVOD! JEDNA SERIJA!???!! 
• Eto, vi ćete platiti samo toliko, a mi ćemo vam sve donijeti... 
• Ali KOLIKO KOŠTA? 
• Pa, vi platite samo... 
• KOLIKO KOŠTA SERIJA!!??? 
• Rekao sam vam, zar me ne razumijete, jeste gluhi? Dajte toliko, a zauzvrat ćete dobiti proizvod! 
• Molim vas lijepo, posljednji vas put pitam – možete li mi molim vas reći cijenu koštanja proizvodnje i dostave jedne serije tog (inače svima nama potrebnog) proizvoda? 
• Pa hmmm... kako da vam kažem a da vas ne uvrijedim... evo polako – ako, dakle, vi nama platite unaprijed toliko... dobit ćete kraaasan proizvod i bit ćete presr... 
• Uostalom – KOJI JE TO PROIZVOD??? ŠTO TO U STVARI VI MENI PRODAJETE? 
• Eh... još i to hoćete?! Sad me već zajebavate!!!!! 
• Znate što, lijepo vas pozdravljam i neću kupiti vaš proizvod! 
• Vi ste degenerik!!!! 
 
 
Iznosi su izmišljeni, da bi se izbjegle usporedbe s tko zna čime i tko zna kada!

Autor: pahuljica