Nakon dugo vremena (više desetljeća) izašao je novi izviđački roman autora Nenada Jankovića Alfa (Pingvinova družina).
Roman možete naručiti na e-poštu: nenad.jankovic1@os.hinet.hr , darko.miklavcic@os.hinet.hr ili na adresu Udruga izviđača "Slavonski hrast"; Crkvena 95 b; 31 000 Osijek, ili tel: 098 792 880.
Cijena knjige je 40 kn.

Uredništvu šaljem jedan isječak iz knjige i Naslovnu stranicu:
Pozdrav Leo!


Isječak:::::::::::::::::
VIII







- Vidiš li ih? - pitao je kontrolor.

- Mislim da vidim jednog od njih. - rekao je trgovac sokovima vireći kroz prozor vagona.

- Što radi?

- Čekaj malo … Evo i drugih. Silaze! - veselo je viknuo trgovac.

- Šališ se!? - progurao se kontrolor na prozor - Ne šališ se! Stvarno silaze.

Istog trenutka počeo je trčati niz hodnik vagona dovikujući putnicima da se maknu s puta. Stigao je baš kada je posljednji član družine napustio vlak. Odmah je skočio na vrata i zatvorio ih te je, oslonivši se leđima na njih, odahnuo.

- Da! Uspio sam! Konačno sam ih se riješio. - pogledao je kroz prozorčić i napravio djetinjastu grimasu. - Nećete više ući, ovo je moj vlak. Ha, ha, ha! Samo moj!

Dok je vlak polako napuštao stanicu u Velikoj, izviđači su se na peronu spremali za polazak. Daria je začuđeno gledala za vlakom.

- Dario, jesi li vidio lice onog kontrolora? - pitala je brata.

- Ne, zašto?

- Pa, izgledao je prilično sretan kada je zatvorio vrata za nama, a zatim je pravio grimase, plazio jezik i skakutao od sreće.

- Ja se ne bih čudio. - upao je Profa u razgovor - Tko ne bi bio sretan da nas se riješi, posebno poslije onog što smo uradili u odjeljku.

- Da, još će tjednima cijeli odjeljak biti ljepljiv - dodao je Dario.

- Zbor sa stvarima! - viknuo je Pingvin.

Na čelo se smjestio Medo držeći u desnoj ruci patrolnu zastavu. Do njega su se poredali svi ostali u pravoj liniji nasuprot svome vođi.

- Lakši je dio puta iza nas. - rekao je Pingvin svojoj družini.

- Ako je ovo bio lakši dio, kakav će tek biti onaj teži? - potužila se Maza.

- Ima pravo, - složio se Dario - ako se ovako nastavi nećemo daleko stići.

- Tišina u zboru! - prekinuo je razgovor Pingvin - Put dalje nastavljamo pješice. Koliko znam, mjesto se nalazi u samom podnožju Papuka i do doma je samo desetak kilometara pješačenja cestom. Imate dvadesetak minuta za provjeru stvari, jelo i punjenje čuturica. Ti, Profa, daj da pogledamo kartu.

- Kartu? - začudio se Profa.

- Da, kartu, Profa. - ponovio je Pingvin - Znaš onaj komad papira s puno malih znakova na kojoj je ucrtan put kojim moramo ići.

- Put? - čudio se i dalje Profa.

- Dođi sa mnom malo u stranu. - povukao ga je Pingvin dalje od ostatka družine - Sada mi reci gdje je karta. - rekao je već pomalo nervozno.

- Ovaj, misliš na topografsku kartu?

- Da!

- Onu kartu Papuka i okolice?

- Da, tu!

- Onu s ucrtanim putom i planom izleta?

- Da, gdje je!

- Ovaj, nećeš se ljutiti?

- Naravno, neću Profa, samo reci gdje je.

- Pa… zaboravio sam je.

Ostatak družine čuo je samo urlik iz pravca u kojem su otišli Profa i Pingvin, a zatim su vidjeli Profu kako se vraća, sam.

- Što se dogodilo?! - pitali su ga.

- Imamo malih problema. - rekao je sitni dječak skidajući naočale - Nemamo kartu i nemamo pojma kamo treba poći.

- To znači povratak kući? - pitali su neki s iskrenom nadom.

- Kući? - pogledao ih je žmirkajući sitnim očima, a zatim ponovo stavio naočale - Naravno da se nećemo vratiti. Takva sitnica kao nedostatak karte neće zaustaviti Pingvina.

Bio je u pravu jer je Pingvin već dolazio sa smiješkom na licu.

- Spremite se, krećemo. - rekao je.

- Samo malo. A što je s kartom? - pitao je Medo.

- S kartom? Ne treba nama karta, Profa je zna napamet.

- Napamet! Ali… - počeo je Profa, ali ga je Pingvin utišao prijetećim pogledom.

- Osim toga, izviđači smo, snaći ćemo se. - rekao je odlučno i krenuo ne čekajući prigovore.




 
Objavio: leo