Jedna bivša planinka je među svojim kolegama pokrenula zanimljivu akciju solidarnosti s unesrećenima u Japanu… Pozvala je i nas ostale – njezine facebook prijatelje… 
 
Kako je akcija vrlo lijepa, humana i utemeljena ne samo u programu, nego i u temeljnim principima koje smo svi prihvatili, pozivam i vas da pročitate djelove pisma te bivše planinke, te da se kao izviđači uključimo u takvu akciju… 
 
Posvetite jedan patrolni sastanak svih patrola u vašem odredu tom suosjećanju i solidarnosti, potaknite vaše članove da otvore svoja srca i svojim vršnjacima u Japanu napišu pismo s riječima utjehe… 
 
Prikupite, stavite u koverte… to je vjerojatno najmanje, ali vjerojatno i jedino što smo sada kao mala organizacija u mogućnosti uraditi… 
 
Prikupite sva pisma svojih članova, povežite ih i dostavite u Ured SIH-a… Iz Ureda ćemo ih dalje uputiti u Japan, nekim od načina… 
 
Vjerujem da daljnja objašnjenja nisu potrebna… samo, ako je moguće, da pisma budu na engleskom… budite vodić vašim mladim članovima, na putu kroz svijet suosjećanja... popričajte s njima, pomozite im pojmiti nesreću u kojoj su se našli ljudi na drugoj strani Svijeta… 
 
Ponavljam, ovo nije službena akcija SIH-a, ne dobijaju se nikakvi bodovi u programskim mjerilima, nitko vas neće prebrojavati po udrugama koliko vas je sudjelovalo…ili nije… Ovo je samo jedna ljudska prilika za biti čovjekom u esencijalnom značenju…  
Nesreća ne bira ni vrijeme, ni mjesto, pa tako nema ni službeni okvir… Tako nam taj službeni okvir i nije potreban da pojmimo strahotu gubitka najbližih, voljenih, prijatelja….domova… 
Nesreća nije službena, ona je.... NESREĆA!!!! 
Ne treba nam biti službenima, treba nam biti čovjekom… a kao takvi sada najviše i trebamo drugome čovjeku…drugim ljudima… djeci... 
 
Pozdrav svima i nadam se da ćemo se svi još više ponositi našom organizacijom, nakon što se svi uključite… 
I da – proslijedite obavijest svim izviđačima koje poznajete…  
Ovo sve možemo stvarno uraditi brzo… 
 
Živnimo, drugi nas ljudi nasušno trebaju!!! Naše riječi utjehe!!! 
 
Vrijeme za ostvarenje cijele akcije: pisma trebaju stići do petka, 01.04. u Ured SIH-a… 
 
Hvala unaprijed… 
 
 
 
Izvadci iz pisma naše bivše planinke… 
 
"… upisana sam na tecaj Japanskog jezika od 10-og miseca i zamislite, moja profesorica je prava pravcata Japanka. Ma prava pravcata Japanka, zove se Yukiko (sta znaci Snjezana), govori Hrvatsko-Japanskim jezikom (puno se smijemo s njom) i koja vec 4 godine zivi u Hrvatskoj, voli nasu zemlju, draga je puno (bar onoliko koliko ja znam o njoj)...Zivi na Hvaru, zaljubila se u Hvaranina (zamislite to)..  
Njena familija je Ok, oni zive u mjestu u unutrasnjosti, nedaleko od obale koju je poklopio tsunami i gdje vise nema nicega, i gdje je Yukiko, na toj sada unistenoj obali i sama zivila nekoliko godina i kaze da su ti gradovi bili puno lipi. 
Neki od njenih prijatelja su nestali, jos ih traze... 
 
Ajme meni, kako bi meni bilo da mi Vas sada nema i da ste mi nestali... 
 
I zato sam pitala Yukiko da li mogu nesto ucinit za nju, nekako joj pomoci da joj bude lakse, da osjeti da mislim na nju i da suosjecam s njom i s njenon familijom, s Japanom... 
Pitala sam je i ona mi je odmah rekla kako je vec i sama planirala da nesto napravi. I kako ima dragu joj prijateljicu koja je u Japanu i koja je uciteljica, profesorica i kako joj zeli pomoci. Ova njena prijateljica radi u skoli u kojoj su djeca iz osnovne i srednje skole (trenutno je tako) i kako bi bilo divno da ona i njeni ucenici, svi ucenici skole dobiju pisma, pjesme, crteže, barem par rijeci potpore od nas koji suosjecamo s njima. Yukiko kaze kako bi takva pisma ili poruke ucenicima, profesorima sigurno puno znacile. Ja to mogu zamislit. I meni bi. 
 
Mi ucenici Japanskog u Splitu, mi cemo svi napisat pisma-poruke i poslat zajednicki paket u Japan, Yukikinoj prijateljici i skoli. 
Ja sam mislila da bi mozda i neko od Vas htio sudjelovat sa nama, pridruzit nam se.  
Bilo bi divno da imamo puno toplih pisama s dobrim zeljama za njih. Mogu biti i crtezi ili sta vam vec padne na pamet ali da bude stavljeno na papir. Naravno da bi bilo najbolje da bude na Engleskom jeziku (ako vec pisete). 
 
Ali budite kreativni i dajte svom srcu slobodu da se samo izrazi! 
 
Mozete ovo poslat i svojim prijateljima… 
 
…….. 
 
Domo arigato !!! Hvala puno !!!" 
 
 
Ajmo ljudi! Izviđači... !!!! IDEMO!!!... 
 
I širite ovo što više i brže!!! Možete i u svojim školama... vjerujem da će prihvatiti.... 
 
PRONAĐIMO JAPAN U SRCU!!! 

 
Objavio: pahuljica