Na jučerašnjoj komemoraciji prerano otišlom Predsjedniku SSZ i Starješini OIP Jadran, našem Slamki, ozračje je bilo izviđačko, prikadno za tu situaciju i tugu zbog njegovoga odlaska, a ujedno s mjerom ukusa i notom izviđačke opuštenosti - koliko je to već moguće u takvoj prilici. 
 
Program komemoracije vodila je meštrovica Herci, a započela je malim uvodnim slovom, i pozivom da svi otpjevamo Slamki dragu pomorsku "Digni sidro, diži jedra", popraćenu gitarom koju je svirao Lozančić-Loki. Nakon pjesme je uslijedio prikaz niza Slamkinih fotografija koje su u elektronskom obliku priredili Klodi, Speja i Jurić, uz duhovite komentare uz svaku fotografiju. Niz fotki popraćen je izviđačkim pjesmama puštanim s razglasa kao najljepša moguća pozadina. 
Uz fotke, prikazani su i isječci iz starog filmskog zapisa s logorovanja prije 20 godina, sa Slamkom u glavnoj ulozi... 
 
Nakon toga Herci je pozivala govornike da se pred svima prisjete lijepih trenutaka sa Slamkom... 
Kroz stisnuto grlo prvi je govorio Đole, najbolji prijatelj, jedan od njih 5 koji su bili stalna generacijska postava... Podsjetio je na veliko rivalstvo 1. (Đoline) i 4. (Slamkine) posade, te je pozvao 4. posadu da otpjeva njihovu himnu "Mi još dječaci smo"... 
 
Nakon Đole, prvi Slamkin Načelnik, Frane Galzina se prisjetio svega, također kroz riječi koje su i u tome trenutku bile na rubu nevjerice... Zahvalio je Slamkinim roditeljima i bratu (nazočnima na komemoraciji, unatoč velikoj boli), što su odgojili i podigli takvu osobu, takvoga čovjeka. 
 
Nakon Frane, pozvan je i Načelnik SIH-a, Edi, da kaže nešto prigodno, a on se prisjetio kako je drevno splitsko rivalstvo "Split" - "Jadran" počelo njihovom suradnjom iščezavati na način na koji je postojalo... 
"Samo odeđene ljude VRIJEDI čekati... a ja sam ga bogami čekao...svaki put... " - unio je malo veselijeg momenta, jer tu su Slamkinu karakteristiku svi znali.. Prisjetio se zajedničke suradnje i izrazio uvjerenje da će se opet sresti... 
 
Uslijedile su riječi Anke Mandušić i Zorana Fistonića - riječi koje su dodatno zaokružile Slamkin lik i djelo na način na koji svi mi ostali to ne bismo znali reći... Anka se sjetila njegovog ležernog i odgovornog pristupa problemima, naročito financijskim problemima oko izdavanja literature u SIH-u, a Fista se na produhovljeni način sjetio kako je Slamka jedan od onih koji su za izviđače dali sve, cijeloga sebe... 
 
Na koncu, Lada.... do zadnjih je trenutaka bila uz Slamku... mislila je da neće moći ništa reći, ali je ipak smogla snage i kroz riječi koje su bile poletne i vesele, zbog prelijepih sjećanja, i sama nagovijestila nastavak... ma kada bio... 
 
Vedrana je, kao pripadnik mlade generacije "Jadrana" zadnja rekla riječi ispred sadašnjih članova, s obećanjem da će, ma kako teško, Jadranovci nastaviti i nastojati biti jednako dobri i bolji... 
 
Herci je pozvala svih da otpjevamo "Pjesmu rastanka", držeći se za ruke, i time je sve završilo.. 
Zahvala svima koji su došli prisjetiti se Slamke, njegovoga djela i svega lijepoga što su s njime doživjeli... 
 
Nakon komemoracije prešli smo u prostorije SK "Marjan" i do dugo u noć se prisjećali svega lijepoga, družili se, bili izviđači... dogovarali se... 
 
S ovim napisom završavam serijal vijesti vezanih uz Slamkin prerani odlazak. Nastojao sam svim Slamkinim prijateljima koji nisu mogli nazočiti ni na jednom tužnom događaju prenijeti informacije... nadam se da sam uspio, iako bih bio najsretnij da niti jednog od tih članaka nije bilo... 
Na žalost.... 
 
Počivao u miru, prijatelju.. 
 
P.S. Njegovi prijatelji najavili su izradu video-zapisa i objave na You tube-u... ukoliko bude sve ok, još će mi dojaviti link, pa ću ga ovdje objaviti... čisto samo link...
 
Objavio: pahuljica