Jučer smo ispratili Slamku na vječni počinak.... 
 
U tuzi i boli ispratili smo prijatelja koji je za sobom ostavio duboki trag... 
Veliki sprovod tome je jedan tužan i vjerodostojan pokazatelj... 
 
Samo je izviđača bilo preko stotinu, a razlog tome je što je jučer bio radni dan... inače bi ih bilo puno, puno više... 
Eto - takav je zapis u našim srcima Slamka ispisao svojim ljudskim krasopisom.... 
 
Posljednju stražu uz odar dale su sve splitske udruge. Po šest izviđača iz svake udruge stražarilo je uz svoga Predsjednika.. 
 
Cijelom tom ceremonijom, krajnje profesionalno, naročito s obzirom na sve obveze i kratak rok za organiziranje, rukovodila je Herci, na čemu joj treba iskazati poštovanje i zahvalnost, jer to su situacije kada treba svojim emocijama objasniti potrebu za "nastupom" tek u sporednoj roli... A hoće biti „zvijezde“.... 
 
Osim izviđača iz svih splitskih, trogirskog, omiškog, sinjskih odreda, došli su Predsjednik Ćele i oba dopredsjednika SIH-a (Zlatan i Tudi), kao i Načelnik Pahuljica... 
Došle su Lana i Bosa... 
Došli su prijatelji iz Slovenije iz bratskog odreda, došli su iz Bjelovara (Bajs), Rijeke (Hren), Pule (Arso), Novske (Žac), Zagreba (Čop)... 
Ako sam koga preskočio - nije namjerno, ne možeš u tolikoj masi svijeta niti primijetiti svakoga... 
Bol u srcima, suze u očima, nijemi stisak ruke s ljudima s kojima se davno nismo vidjeli... i opći zaključak - eto, i OVDJE smo se počeli susretati.... 
Nadajmo se da još dugo, dugo više nećemo.... 
 
Velečasni don Vinko Sanader se kao dugogodišnji Slamkin prijatelj od njega oprostio biranim riječima uz odar. Klapskom interpretacijom sakralnih pučkih napjeva "Vokalisti Salone" su oplemenili njegove riječi, jer koliko god se velečasni trudio obitelji i svima ostalima naći prikladne riječi utjehe - utjeha u tim trenutcima nije tuda prolazila... 
 
Od Slamke se nakon riječi velečasnog oprosto Zapovjednik 3. bojne 141. brigade u čijem je zapovjedništvu Slamka bio dragovoljac Domovinskog rata. 
 
Potom je Herci u ime svih izviđača Splita (a i šire) pročitala dirljivi oproštajni govor, te zapjevala, uz pratnju ostalih izviđača, 
 
"bol prati svaki rastanak 
pred osamom je strah 
stog ruku ruci pružimo 
ko prijateljstva znak 
To skautski je zavjet dan 
za novi sastanak..." 
 
Uslijedila je (preko razglasa) "Plavo se nebo već muti..." i.... 
... posljednje putovanje ka vječnom počivalištu.... 
 
Nakon svega, uz misu zadušnicu u crkvi, paralelno je organizirano i malo druženje u prostorijama SSZ-a... 
 
Nakon toga su se mnogi preselili u prostorije OIP Jadran gdje smo se na izviđački način oprostili od Slamke i u njegovome prostoru... 
 
Znamo da bi rado bio s nama i pridružio nam se da je mogao, ali u svakome slučaju, nema nikakvog mjesta sumnji da je zadovoljan, da može miran otići tamo gdje putuje, a svi se iskreno nadamo da je to neki lijepi izviđački logor, gdje će nas čekati... 
 
Sretan ti put naš Slamka, počivaj u miru i pokoj ti vječni... 
 
 
P.S. Možda nije mjesto, ali nakon svega svakako treba posebno spomenuti Ladu, koja je svakodnevno odlazila do Slamke kući i nastojala mu pomoći, olakšati tegobe.... Izviđačku i prijateljsku dužnost ispunila je na dojmljiv način, kao uzor svima kako to radi pravi izviđač... 

 
Objavio: pahuljica