U petak ujutro (u 0:00) mala grupica od 60 izviđača i planinki uputila se prema Beču kako bi sudjelovali u svečanom raspačavanju svjetla po gradovima Europe, a i šire. 
 
Krenuli smo u sastavu bus + minibus s time da moram napomenuti kako ZETovi busevi na relaciji Glavni – Novi zagreb imaju manje stajališta nego ovi naši busevi. Svako ugibalište i restoran bili su naši. Ne može čovjek zaspati – ne usudi se – da te ne bi netko za 10 minuta budio povikom – "Stojimo 10 minuta, tko kasni plaća rundu." I onda se žuriš na WC (koji kod njih košta minimum 3,5 kn), ne stigneš ni hlače skinut, a već trčiš natrag da ne platiš rundu. Kolko smo stajali nakupilo se sigurno za 4-5 rundi. 
 
U silnom strahu od plaćanja silnih rundi stigli smo i do Beča, točnije do dvorca Schönbrunn, za kojeg moram priznati kak je izvana super (ali nemojte ići po zimi, jer ništa od lijepog vrta), ali su svi ti carevi i Marije imali manje spavače sobe od moje! Hrpa malih spavaćih i radnih soba – stvarno bi ih trebalo pregraditi i napraviti ih malo veće. 
 
Nakon dvorca krećemo u razgled grada koji je prevelik da bi se po njemu šetalo i razgledavalo, pa mi to idemo busem. A obišli smo sve – i pijane zgrade Hundretwassera i vijećnicu i Operu i MariahilferStraße i svašta smo mi tam vidjeli – sad se ni ne sjećam više što je sve bilo. A smjestili smo se u Hrvatsku kršćansku župu koja se nalazi na 5 minuta od samog centra Beča. Prava užifancija. Još da nemaju tak tvrde podove. Ali mislim da su se svi uspjeli naspavati. 
 
Sljedeće jutro smo imali malo slobodno – za ranojutarnju kavu od 20 kn i slično. Ti Austrijanci stvarno nisu normalni. Cijene su abnormalne i svaki put kad sam naručivao nešto za popit koštalo je minimum 20 kn! Pa na više. Nije ni čudno kad tamo u autoškoli furaju Ferrarija! 
 
Nakon slobodnog vremena došao je službeni dio – posjeta Hrvatskom veleposlanstvu u Beču. Tamo su nas toplo primili (možda sam ja to tako osjećao jer je vani bilo hladno) i nakon što smo im dali poklone, razmijenili smo i pokoju riječ, pa smo krenuli u susjednu sobu na – domjenak! A mi, pravi izviđači kakvi jesmo, bacili smo se na stol k’o da nismo jeli 5 dana, a ne samo dva! Svašta se tu moglo vidjeti, ali ne smijem slike objavljivati da ne dođe do međuodredskih sukoba – koga zanima izviđačica s dvije čaše vina u ruci, tko priča s punim ustima, tko skuplja smeće po veleposlanstvu, tko žica čokoladu i kekse od tete kuharice, kak izgleda WC u veleposlanstvu i slične slike – neka se javi mailom, pa pošaljem. 
 
Nakon veleposlanstva preostalo nam je samo vratiti se do katedrale Sv. Štefana u kojoj se ove godine održavala svečanost predaje Betlehemskog svjetla. Ceremonija je bila jako zgodno osmišljena, govorilo se sve i na engleskom tak da svi razumiju, a što, je najvažnije, čak i uz paljenje 30-tak lampaša ipak je sve trajalo jako kratko. Nakon svega smo se zaputili u Zagreb. 
 
Na graničnom prijelazu, slučajno smo se dogovorili da im ostavimo svjetlo, a nakon 30 minuta čekanja dopuštenja za slikanje istog događaja sliku možete vidjeti i na ovim stranicama. 
 
Svjetlo, nakon što je prespavalo u Zagrebu, bilo je spremno za put u Katedralu. Nakon okupljanja 300-tinjak izviđača svi smo zajedno krenuli prema Kaptolu, a nakon što su nam se pridružili Ministrica Kosor, gosp. Šeks, Načelnik SIHa Perić i Tajnik SIHa Hristov uspjeli smo i ući u Katedralu. Na žalost, ponavlja se priča koja je svake godine ista – misa traje više od sat vremena, svećenik ne govori skoro ništa o miru i sreći među ljudima, a o povijesti samog svjetla ni spomena. Ali je zato sve bilo puno novinara i kameramana koji prenose vijesti – o čak 500 izviđača u Katedrali. Za svaku pohvalu! 
 
A za kraj vas samo mogu uputiti na stranice Betlehemskog svjetla da se upoznate sa značenjem akcije koja je nepravedno vezana samo uz jednu vjeru, ali kojoj je sama ideja puno uzvišenija – mir i pomoć drugima. Adresa stranica je - http://betlehemsko.sih.hr/ (sve je na hrvatskom, pa ne bi trebalo biti problema s čitanjem). 
 
Za kraj – mir i dobro svima u predstojećim blagdanima! 
 
P.S. Neki događaji u ovom tekstu su izmišljeni i ja stvarno poznam nekoga tko je skupljao smeće po veleposlanstvu!
 
Objavio: Dampas