Što je najljepše činiti u ranu zoru? Kakvog li pitanja, reći čete, spavati! Da možda, zimi ili kada se treba dići za polazak u školu. Ali, nisam ja na to mislio, već na one naše divne logorske dane uz obalu plavog Jadrana ili jednog od naših prekrasnih jezera. Pa nema veze, nedajte se zbuniti, na logorovanju je još ljepše - spavati! 
Ipak, vrijedi pokušati i nešto drugo. Neću vam sad predlagati da se uporno javljate na stražarske dužnosti ili za dežurstvo (jutarnju smjenu) u kuhinji, ali predlažem da pokušate rano dakle prije signala za ustajanje. Morski žal i raslinje u njegovoj blizini zorom obiluje sviježinom i životom. Ptice se trude da milopojem nadoknade dnevnu šutnju kad se čuju samo cvrčci u ljetnoj sparini. I male životinje poput poljskih glodavaca i vjeverica (u nekim krajevima) rado se pojave u zoru, a dogodi se i slučajni susret s bunovnim čukom koji se teško snalazi po danjem svijetlu. Da ne spominjem posebno činjenicu da najljepše školjke izbačene na žal može pokupiti samo onaj koji prvi naiđe tuda.  
A uz jezero? To je druga, vrlo slićna , a opet različita priča. Jeste li imali priliku vidjeti srnu na jutarnjem pojilu (a sretnijima se može zadesiti i pravi jelen), mamu-čaplju s klincima uz obalu jezera, ili divlje svinje na povratku s noćnog rovanja pom poljima nedaleko od vašeg logora.? Niste! Ni nećete,ako ste se odlučili za jutarnju varijantu - spavanja! 
Osim vraćanja u zoru (s marša, noćne uzbune, ili "tuluma") postoje i druge mogućnosti. Odlućite se za jutarnju šetnju, za susret s prirodom još okupanoj u rosi. Osigurajte si doživljaj prirode koji će postati nezaboravna uspomena, ljepša od propuštenog sna (a znama da se sana obično i nemožemo sjetiti kad se probudimo.)
 
Objavio: ivo