|
|
Hajk u Karanac planini
Najmlađi izviđači propješačili 15 km po baranji
24.01.2006.
U Subotu 21. siječnja održan je edukativni pohod najmlađih izviđačkih patrola Udruge izviđača Slavonski hrast iz Osijeka na Karanac planini. Članove udruge od kojih je najveći broj iz petih razreda O.Š. "Ljudevita Gaja"- jato "Mladi dabrovi", ali i šestih razreda O.Š. "Mladost" – patrola "Vidra" dovezli su članovi kluba brđana "Žir" do odašiljača iznad Kamenca, odakle je započela izviđačka avantura u nepoznato. Dvadesetak mlađih izviđača nadziralo je uz poduke čak tri instruktora Saveza izviđača hrvatske: Pop, Lija i Leo, na njihovom grupnom snalaženju u prirodi uz pomoć topografskog zemljovida i kompasa. Cilj izleta je bilo pokazivanje stečenog znanja u orijentaciji jer su članovi po patrolama samostalno trebali pronaći čak tri mjesta: Svetište Marija Lord, Kamenolom u Starom Popovcu i Karanac. Mlađi izviđači uspjeli su pokazati svoje znanje na nepoznatom terenu. Kako se ipak ne bi izgubili, pomogla im je srednjoškolska patrola izviđača-istraživača "The Peak" tako što su unazad tri godine većinu glavnih šumskih putova obilježili planinarskom markacijom. Sama staza je ukupne dužine od 15 km, a dodatno je otežana s tim što se dosta staza na najnovijim topografskim zemljovidima više ne koristi pa su prijašnji putovi - surduci zapušteni. Na prvoj stanici – Svetištu Marija Lord, zadatak je bio zapaliti vatru bez upotrebe šibica i upaljača. Ponuđen izbor je bio: na sunčev pogon - povećalom, trenjem uz pomoć luka i štapa, te blokom magnezija koji se pali iskrom s kremena. Sva tri načina su upalila vatru ali na posebnom "trudu" – podlozi koja hvata iskru i toplinu, a čija je priprema izviđačka tajna koju su članovi dobro naučili. Vatre su gorile dovoljno dugo da izviđači ispeku kobasice i slaninu, te naprave izviđačke deserte: čokoladnu bananu i jaje u krumpiru. Bez imalo problema savladan je i uspon koji vodi prema Starom Popovcu te slijedećoj postaji kamenolomu. Ispred kamenoloma održana je edukacija o najčešćim vrstama stijena i minerala, te životinjskim tragovima od kojih su najbrojniji oni od divljih svinja, srndaća, lisice i jazavca, te njihovim navikama. Najteži dio puta je bio prema Karancu njihovoj zadnjoj postaji, ali zbog stoga što je sunce otopilo zamrznutu zemlju koja se je pretvorila u blato, te je usporila hodanje. U Karancu gdje je uobičajen početak ili kraj izviđačkih hodnji dočekalo ih je ugodno iznenađenje, Gospodin Škrobo vlasnik Baranjske kuče osim s čajom na koji su došli počastio ih je ukusnom večerom, na čemu mu se izviđači iskreno zahvaljuju i još jednom izvinjavaju na unesenom blatu.
Objavio: leo
|
|
|