Starješina sam odreda, starješina zimovanja, glavni kuhar na istom i sve ono što zatreba. Predzadnji dan zimovanja protječe, inače četvrti od kad smo u Tršću, a umor me savladava, nezadovoljna sam s onima koji rade manje od mene, odnosno svima, to obično biva tih zadnjih dana. I onda uz sve to još me čeka polaganje stupnjeva znanja i zadnja svečana večer na kojoj cijela naša nova družina Južina s Grobnika daje obećanje. Želim da im sjećanje na taj dan ostane zauvijek, ali snage je sve manje. 
Kako u Tršću snijega ne nedostaje, odlučili smo ga iskoristiti za nekakvu kreaciju u snijegu, malo baklji (home made) i naravno svečanu vatru. Dečki su dobar dio dana kopali po snijegu, spremali vatru i baklje. Prošla je večera i došlo vrijeme za odlazak u šumu do mjesta davanja obećanja, nekih 10-ak minuta od doma. 
Svijetlo u domu je "nestalo" pa smo krenuli tražiti uzrok tomu, hodali smo i hodali i odjednom ispred nas ugledali dvije baklje i crvenilo vatre koje je dolazilo iz udoline, zatim još baklji, klupe od snijega, vatru pa zvuk bubnjeva. Održali smo obećanje, a osmjeha s naših i lica djece nije nedostajalo. 
Sreća starješine je kada po dolasku u dom, jedan od poletaraca nazove tatu mobitelom i kaže mu:"Tata! Dobio sam maramu! Bile su baklje i vatra i bar da si bio ovdje.". I tada stane s pričom jer je briznuo u plač.  
U tom trenutku nestali su umor i nervoza, nezadovoljstvo i osjećaj da svi moraju biti savršeni da bi nešto bilo uspješno obavljeno, a ostala je samo sreća,... i ponos na one koji su doprinjeli tomu.
 
Objavio: SANDRA