Pravilo je SIH-a da su djeca do 11 godina poletarci i da se okupljaju u jatima. Ali recimo mali Jure ima 10 godina i žarko želi biti u patroli izviđača jer su mu tamo svi prijatelji a među poletarcima nema svojih prijatelja. Mali Jure je baš dobar izviđač, trsi se, ali ja se moram držati pravila i rezultat je – mali Jure odlazi iz izviđača. Možda i njegovi prijatelji s njim.  
To se zove rigidnost. 
 
Druga varijanta je: razmišljam – pa dobro, nismo mi baš vojska, ne mora sve biti po PS-u, bit izviđača je dobrobit djeteta. Kršim pravila, Jure ostaje među starijima, odličan je i sretan izviđač koji dovodi još članova i moja jedinica je bolja i brojnija.  
To se zove fleksibilnost. 
 
Kad je BP razmišljao o skautizmu mislim da mu nije bila na umu ideja kako oformiti organizaciju koja će jednog dana imati 24 milijuna članova. Organizaciju koja će imati svoja striktna pravila, u kojoj će se točno znati tko što radi itd. 
Mislim da je imao na umu samo dobrobit koju će neki mali George imati od skautskog načina odgoja. 
 
Ali ljudski je da ljudi počinju razmišljati o organizaciji, pravilima..., i to postaje jedino bitno, a o dobrobiti malog Jure se ne razmišlja. 
 
Rezultat toga je – SIH. Ne poznam dovoljno situaciju u drugim gradovima, ali situacija u Splitu je sljedeća: Jesenske igre poletaraca nema smisla održati jer se poletarci u Splitu (osim u SK Marjan) mogu nabrojati na prste. S druge strane brđana, instruktora i sl. za raspravu o stanju u SIH-u nikad ne nedostaje. 
 
Na logorovanju ove godine SK Marjan je imao 76 članova. Svi ostali splitski odredi, njih pet, zajedno – 70. (Molim da ovo nitko ne shvati kao kritiku drugih, svatko ima svoje uvjete i mogućnosti, nego čisto kao činjenicu). 
 
SK Marjan je do rujna 2004 godinama postojao samo na papiru. Prije točno godinu dana okupila se grupa starih izviđača iz odreda Split, Jadran, Brodosplit, Bratstvo, Meje, sve izviđači još od 70-ih, i umjesto rasprave o stanju u SIH-u, odlučila početi izviđački raditi s djecom. Potpuno iznova, “na čisto”. 
 
Rezultat toga je godina prepuna akcija: 
3 odredska izleta (cca 150 članova), 4 odredska bivaka (180), 80 patrolnih sastanaka, klupski tečaj za kadrove u trajanju 5 mjeseci (20 predavača/10 sudionika), organizacija Jesenskih susreta poletaraca, pošumljavanje (35), Betlehemsko svijetlo (5), božićna priredba na nivou SSZ-a (30), božićna odredska priredba (100), organizacija ŽIV-a (35), organizacija Challenga (36), DION i DIV (15), tečaj gitare (5), maskenbal (80), tečaj za vođe patrola i jata (5), tečaj za pionirstvo (3), patrolni izleti... 
Zatim logorovanje o kojem djeca pričaju, DVD s logorovanja koji gledaju i članovi i nečlanovi, gostovanje na lokalnoj televiziji uz prikazivanje kadrova iz filma s logorovanja. 
 
Sve te akcije same po sebi uopće nisu bitne, bitan je njihov rezultat, a to su sretna i zadovoljna djeca, i glas o našem klubu kao mjestu gdje se može dovesti dijete. 
 
Bez ikakve akcije upisa, u rujnu ove godine samoinicijativno nam je došlo 18 poletaraca, 8 izviđača i 9 istraživača. Kompletna patrola istraživača (15-17 godina) koji nikad prije nisu bili izviđači, od kojih je samo jedan bio na logoru u akciji Split – zdravi grad pa odatle poznaje naše vođe, pokucala je na vrata i rekla: “želimo se uključiti!”. Ej! 
 
Trenutno u klubu imamo 42 poletarca, 27 izviđača, 14 istraživača i 25 brđana. 
Svako malo netko novi pristiže, roditelji se raspituju kako mogu dijete uključiti. 
 
E, da, i govore: “a vi ste oni s onim krasnim uniformama!” 
 
Neki misle: izviđači – to su čvorovi, šatori, signalizacija… Oni upućeniji znaju – to je sve samo metoda kojom se ostvaruje cilj – odgoj djece u skautskom duhu. Za njihovu dobrobit! 
Uniforme su isto tako samo metoda – služe podizanju duha zajedništva. Iz tog razloga ih je BP i uveo. Ne zbog Organizacije. 
 
Naše uniforme, po našem mišljenju i našim iskustvima, svoj cilj postižu bolje. Izviđači su ih prihvatili i ponose se njima, prepoznatljive su u javnosti i komentari su velikom većinom pozitvni. Po mišljenju većine moderne su i praktične. 
 
Netko će reći: “pa postoji redovan put; zahtjev za promjenom, Sabor SIH-a itd.”. Ej! Budimo realni, koliko bi to godina trajalo i bi li se ikad svi u SIH-u uspjeli usuglasiti. Jedino oko čega se možemo usuglasiti je status quo. 
 
A nama to treba odmah. Mi želimo raditi sada i imati rezultate brzo. I imamo ih. 
 
Uostalom pogledajte sliku naše uniforme, pa recite što je to toliko strašno različito od službene uniforme SIH-a da je zaslužilo takve drastične reakcije.  
 
Da zaključim, svatko ima pravo na svoje mišljenje: 
a) dobrog izviđača čine rezultati 
b) dobrog izviđača čini poštivanje pravila. 
 
One pod a) pozivamo da nas upoznaju, da se sprijateljimo, da nam pomognu i/ili da im pomognemo. 
 
One pod b) nećemo uspjeti ni u što uvjeriti. Da, priznajemo: mi kršimo pravila! 
 
Postoje samo dva pravila koje nikad nećemo prekršiti: 
Prvo pravilo je sveto: sve treba raditi isključivo na dobrobit djece! 
Drugo pravilo nije sveto ali je logično: raditi treba skautskom metodom. 
(Ne zato što bi druge metode bile lošije, već zato što je glupo igrati nogomet u košarkaškoj momčadi.) 
 
Sva ostala pravila trebaju biti u službi ovih. 
 
I na kraju sve vas srdačno pozdravljamo  
Marjanovci. 
 
 
 

 
Objavio: Speja