Pogledao sam u nju, bila je preduboka i puna blata. Sam se ne bih uspio izvući. Prestao sam gledati u jamu i tada ugledao bljesak. Bio je to sjaj oštrog noža na čistoj mjesečini (čudno, bio je dosta mali). U tom trenutku potpuno sam izgubio razum, zaboravio sam na strah, skupio zadnje atome snage od sebi (vjerujem da je to zbog onih repeta od ručka), izašao iz jame i gurnio napadača u nju i bezglavo potrčao prema autobusu, koji me naravno čekao. 
 
Prošao je još jedan sat i napokon smo došli!!! Nakon što smo večerali, odigrali nekoliko igara itd. stariji su nas "potirali u krpe". 
Nisam mogao spavati, samo sam razmišljao o tom prokletom napadaču. Prošao je još jedan sat i drugi poletarci su več debelo spavali kad se čula pusta vika... Nisam mogao, a da se ne prišuljam i pogledam što je. Bio je to predvodnik moga jata razderane odječe i cijeli blatnjav. Počeo se derati na ostale: " Di je ono malo g...., ajme šta ču mu napravit kad ga uvatin, pa ljudi moji ovo nije normalno." 
 
I dan danas se sjećam toga nesretnoga zimovanja, a kao što vidite to je ostavilo i psihičke i fizičke posljedice na meni... 
Vaš Luka 
 
 
Uživajte! Legolas
 
Objavio: Legolas