OI "Plamen", Zagreb 
Omladinski bivak, Gorščica (Medvednica), 27. i 28. sudenog 2004. 
 
GLAVA PRVA 
Ustavši s pijetlovima, šačica odvažnih Plamenovaca otputila se okupana jutarnjom jesenjom rosom u avanturu kodnog imena "Hmm u petak smo ipak trebali ići ranije spavati". Bilo je toliko rano da smo po dolasku na okretište u Dubravi jednostavno morali sjesti na kavu prije bilo kakvih umno-tjelesnih aktivnosti. Kada smo napokon došli k sebi, kao grom iz vedra neba (koje je ipak bilo maglovito i turobno) ošinula nas je strašna bol koja je u trenucima koji su uslijedili prerasla u nesnošljivu nelagodu. Vrpoljeći se nemilice po hladnim i neudobnim ugostiteljskim stolcima trudili smo se svim tada raspoloživim silama dokučiti uzrok tim patnjama koje su nas razdirale sa svakim gutljajem kave. Koja je bila začuđujuće dobre kakvoće s obzirom na lokaciju kafića, uzgred budi rečeno. I tada, odjednom i bez najave, između polemike o švercanju u tramvaju i najfriškijim tračevima iz najviših redova SIH-a, doživjeli smo Prosvjetljenje! Matematička enigma koja nas je proganjala (u međuvremenu smo se uvjerili kako se radi o matematici pošto samo ona može biti ovako okrutna u svitaj dana) dobila je posve novu dimenziju. Došli smo do konsenzusa: Ako je na izlet trebalo doći pet osoba, a pojavile su se četiri osobe, očigledno jedna osoba nedostaje. Sjedili smo tako neko vrijeme, puni sebe, čas diveći se svojoj oštroumnosti čas tješeći se kako četiri godine gimnazije ipak nisu bile potpuno uzalud. Još je samo trebalo utvrditi koliko su to osoba "Tea, Bobo, Veki i Wurst" no tom smo problemu doskočili primitivnom metodom brojanja na prste. Dakle, jednostavnom kombinatoričkom operacijom došli smo do zaključka da nam netko fali. "Tigar! Tigar!", odzvanjalo nam je u podsvijesti. I kada je ta misao konačno na krilima kofeina doputovala do Gospodina Mozga (koji je po svemu sudeći još uvijek sanjao gologuze fotomodele na safariju), znali smo što nam je činiti. Kao da je uskrsnuo iz mrtvih, izviđački se duh vinuo u zrak i od tada se sve činilo kao dječja igra! Mobiteli su proradili, dogovorene su rute i zborno mjesto, osigurane zalihe, provjerena sigurnosna oprema, razrađena strategija za besplatan upad u bus... drugim riječima bili smo spremni za pokret! Rođeni spremni! Sakupili smo kao pravi socijalci nešto sitniša za kavu i nabrijani pohitali prema plavom Mercedesovom prometalu... 
 
GLAVA DRUGA 
Operacija "Lukava odmazda" doživjala je stopostotni uspjeh, na sveopću radost naše male ekspedicije. I baš kada je izgledalo kako je sve savršeno, stari dugovi dođoše na naplatu. Burna noć, šugavo vrijeme i kava na prazan želudac manifestirali su se kroz eksponencijalni pad morala. Što se voznja bližila kraju to se uspon bližio početku i to je generalna malaksalost tijela jačala. No kao što to uvijek biva pred penjanje na neko brdo i ove crne misli bile su kratkog vijeka te su ostale za nama čim smo za prvim zavojem ustoličili ritam. Bit ću toliko slobodan da preskočim pikantne dijelove uspona jer je ovo ipak samo izvješće sa izleta a ne epsko djelo. Dovoljno je reći da nas je pred odredištem uhvatio mrak. A u skloništu čekalo iznenađenje... 
 
GLAVA TREĆA 
Naime šjor Tiigar se nije pojavio na dogovoru u Dubravi već se (iz nekih inkriminirajućih razloga koje ovim putem ne želim iznositi) na zajednički cilj uputio solirajući preko Hunjke. Božanskom intervencijom nekako se uspio tamo stvoriti prije glavnine udarne grupacije što je vrlo zgodno i prikladno poslužilo kao prethodnica, zahvaljujući kojoj su se naše izmorene guzice po dolasku odmah zavalile u toplinu prikoličarske jazbine. Nema što, to se zove komfor! Nije nam trebalo dugo da mu oprostimo (a i on nama jer mu je već dosadilo biti sam s vukovima) što smo ga, približavajući se "hotelu", zbog rajfa i zanosne kose zabunili za Šinjorinu. I ubrzo se proplankom razmilio blagi miris rižota... 
 
GLAVA ČETVRTA 
Svakoj priči dođe kraj, pa tako i ovoj. Premda u ovom slučaju kraj priče nije bio i kraj pustolovine. A što je dalje bilo, prepuštam vašoj mašti... 
 
Plamtjeli!
 
Objavio: wurst