Kamilo Ferenčak – Milko, rođen 29. lipnja 1930. u Zagrebu, jedan je iz kruga onih koji su prije pedesetak godina na našim prostorima potaknuli stvaranje izviđačke organizacije te je od tih dana njegov životni put bio nerazdvojno povezan s izviđačima i izviđaštvom. U gimnazijskim je danima bio rukovoditelj tadašnjoj pionirskoj organizaciji. Kroz rad s djecom ubrzo je uočio privlačnost mnogih sadržaja preuzetih iz svjetske skautske prakse, pa je koncem 1950. godine, nekoliko tjedana nakon osnutka prvih grupa pionira – izviđača u Zagrebu i Splitu, i on osnovao izviđačku skupinu "Bijela strijela". Budući da je u društvu poraslo raspoloženje za takve privlačne i odgojno svrhovite, a u ono vrijeme podosta nove oblike rada s mladeži, tako je u proljeće 1951. godine uslijedilo osnivanje Aktiva za rad s pionirima – izviđačima, što je bio začetak smišljenog i sustavnog djelovanja na stvaranju izviđačke organizacije u Hrvatskoj. 
 
     Milko je bio član te male skupine oduševljenih koji su, predvođeni Dankom Oblakom, iscrtavali obrise buduće izviđačke prakse: sastavljali su prve programe znanja i vještina (zvijezde, letove, vještarstva), utvrdili organizacijsku strukturu i nazive (izviđači, planinke, poletarci, pčelice, patrola, četa, jato, stijeg itd.), dogovorili izgled odore i oznaka, skicirali zakone, zavjet i obećanje, organizirali prvi tečaj za izviđačke rukovoditelje… Datum početka rada tečaja, 19. svibnja, proslavljamo kao Dan izviđača. Ubrzo su i drugi, s tečajcima iz cijele Hrvatske, pokrenuli stručni list za vođe "Izviđač" (Milko mu je bio urednik), osnovali nove izviđačke jedinice, pripremili prve priručnike i što je posebno značajno, privukli veliki broj "starih" skauta, članova nekadašnje skautske organizacije koja je prisilno prestala djelovati u travnju 1941., u vihoru Drugoga svjetskog rata. Potpomognuta iskustvom predratnih skauta, koji su u njoj prepoznali obnovu, odnosno nastavak skautizma na ovim prostorima, iako u promijenjenim društveno-političkim okolnostima, nova je organizacija izgrađena do te mjere da je 29. svibnja 1952. godine i službeno osnovan Savez izviđača i planinki Hrvatske. 
 
     Poput mnogih koji su svoj život isprepleli s "najljepšom organizacijom na svijetu", što je uvjet njezina bivstvovanja i Milko je godinama bio sveprisutan na izviđačkim meridijanima. Bio je stjegovođa prvog, tada jedinog, Zagrebačkog stijega (odreda), član starješinstva uprave Saveza u mnogo saziva, bio je načelnik SIH-a, neko vrijeme i tajnik. Bio je pokretač i urednik izviđačkih tiskovina. Kao najznačajnije ističemo novine "Mi mladi" prve i druge generacije, dnevne novine na trima smotrama te niz priručnika. Bio je glavni organizator i načelnik prvih zajedničkih, "republičkih" logorovanja (Zvečevo 1952. g., Vučja Dobra 1953. g.). Vodio je nekoliko "šumskih" tečajeva za vođe, surađivao u tijelima ondašnjeg SIJ-a, uspostavljao dodire sa sličnim inozemnim organizacijama. Npr., bio je domaćin zajedničkog bivakovanja s francuskim skautima na Sljemenu 1952. g., pokrenuo je suradnju s obnovljenim poljskim harcerima 1957. g., napisao je tekstove nekoliko izviđačkih pjesama koje se i danas rado pjevaju… Djelatan u brojnim povjerenstvima, a još više izvan njih, trajno se zalagao za dosljedno provođenje izviđačkog programa jer je izviđačka organizacija – odgojna organizacija, nerijetko dolazeći u sukob s onima koji su, stavljajući u prvi plan manifestativnost i omasovljenje organizacije, zapostavljali kvalitetu izviđačkog rada. 
 
     Iako težak invalid (kao petnaestogodišnjak je u lakomislenoj dječjoj igri stradao od eksplozije bombe), Kamilo Ferenčak – Milko sve je vrijeme poticajno djelovao na svoje izviđačke suradnike, uvijek spreman na konkretnu akciju i rješavanje problema bez odlaganja. U tom je prednjačio dobrim raspoloženjem, pa se stari izviđači rado sjećaju njegova pjevanja uz logorsku vatru. Znao je uživati u izviđačkom radu, pa ga ni neizbježna razočaranja nikad nisu navela na pomisao da skine zelenu odoru. I kad ga je profesionalni rad u novinarstvu (godinama je bio urednik u "Večernjem listu") udaljio iz prvih izviđačkih redova, Milko je i nadalje sve svoje slobodno vrijeme posvećivao izviđačima. 
 
     Rano je zasnovao obitelj. Oženio se brđankom Safetom, do udaje vođom planinki u zagrebačkoj 14. četi. Bio je to prvi izviđački brak, a izviđačkim su putem, kao u mnogim drugim izviđačkim obiteljima, pošla i njegova djeca i unučad. Bio ke član kluba brđana "Dabar" i do zadnjih je dana potvrđivao onu staru izreku "Jednom izviđač – uvijek izviđač".  
 
     Ukratko, Milko je bio osoba koja zaslužuje da mu se zahvalimo za sve što je dao izviđačima i organizaciji koju je sa žarom, srcem i nevjerojatnom posvećenošću stvarao. 
 
 
 
Tekst je, uz male prilagodbe, prenesen iz Biltena ljeto 2000. Originalni tekst je napisao Rudolf Aljinović – Kićo. 
 
Ujedno se zahvaljujem Miši i Čiri koji su se potrudili i dostavili mi tekst.
 
Objavio: Dampas