|
|
Protupožarni kamp "Petka 2003", Dubrovnik
Ili, Dubrovnik – grad bezobraznih
25.08.2003.
Vrijeme: od 12. – 23.8.2004. godine Mjesto: Dubrovnik i okolica Tko: 7 članova Odreda izviđača "Plavi pingvin" iz Zagreba + 14 članova Odreda izviđača poriječana "Mihaljevica" iz Slavonskog Šamca + Igi Prvo bi želio uputiti prigovor na samu organizaciju cijele zadnje smjene (možda i ostalih), a tu mislim na organizaciju iz SIHa. Naime, smjena je lijepo objavljena u Biltenu od 13.8., pa su si neki od tada uzeli i GO. Jedno 3 tjedna prije puta smo saznali da se u Dubrovnik zapravo ide 12.8., pa su si neki morali malo promijeniti način odlaska u Dubrovnik jer su 12.8. morali odraditi u firmi. Drugo, iskaznice (akreditacije). Dva tjedna prije polaska, dok smo bili na logorovanju, nas se obavijestilo da nismo poslali slike za akreditacije. Kada smo odgovorili da to neće biti moguće još tjedan dana, onda nam je rečeno da nam akreditacije niti ne trebaju. Jedini je problem što smo dva dana prije polaska saznali da akreditacije služe za ulaske u autobus. Kako smo se svaki dan u prosjeku 2x vozili autobusom za koji karta košta 10 Kn (!) lako je izračunati da bi SIH dobio račun od cca. 1.200 Kn za prijevoz na Protupožarnom kampu, da nisam osobno kontaktirao Ratka u Split i od njega dobio Corel file za iskaznice i sam ih isprintao i plastificirao dan prije polaska. Najsmješnije od svega je što je Igi POSLAO svoju sliku u SIH za iskaznicu, a on je jedini u smjeni koji je NIJE imao. Toliko o tome. Treće, hrana (ma kako je vi zvali). Kao što znate, mjesto je Dubrovnik, Dalmacija, prosjećna temperatura +40. A mi u 10 dana 6 puta jedemo mesni dorućak, konzerve su nam išle na uši van, a kvaliteta klope je bila... Inače, kada se smišlja meni onda se mora misliti i na onoga ko taj meni kuha, jer dalmatinska kuharica pileći paprikaš priprema kao pileći brudet, samo kaj stavi oko 2 kg paprike na kilu piletine. Kada je i treći puta htjela napraviti istu splaćinu zamolili smo je da od istog napravi pećenu piletinu s krumpirom i ubili se u klopi. Samo malo razmišljanja, a ne pisati meni navečer prije spavanja. Hvala, g. Pop. Četvrto, količina hrane. Kako se može očekivati da dečki od 18 godina za ručak jedu jedan komad piletine ili svinjetine s nešto pirea i ostanu siti?! Obroci su bili minimalni, svi smo nakon obroka još jeli klopu iz dučana, a sljedeći obrok se od gladi jedva očekivao, a onda opet bio razočaranje. 3 puta smo si sami dodatno pripremili večeru: jednom pizzu, a 2x knedle od šljiva. Hvala, g. Pop. Eto, sad sam se ispucao, pa možemo dalje (premda je bilo još problema, ali...). Smještaj je bio u Osnovnoj školi "Marin Držić", 10 minuta od Starog grada (ali u Dubrovniku vam je sve na 10 minuta). Šamčani, koji su prošle godine bili na PP kampu u Splitu kažu da je smještaj lošji, ali da su staze puno kraće i lakše. Bili smo raspoređeni u 3 smjene, tako da su dežurstva bila dva dana (jednom ujutro, drugi dan popodne), a 3 dan si bio slobodan cijeli dan. Kod Dubrovnika je problem što sve možeš pogledati u 3 dana (i za to vam ne treba cijeli dan), a onda vam preostaje kupanje. Dubrovačke plaže – užas. Do svake plaže imate 3 dana jahanja, a onda slijedi razočaranje. Par hotelskih plaža, kao i gradska su čiste i uređene, ali je gužva nenormalna – na gradskoj plaži nismo našli prostor za ostaviti ruksake na hrpi, a i kad smo ih stavili na 1x1m tada nas je oprala jedna starija dubrovkinja da jesmo normalni da joj gazimo po glavi i štojaznam – naime, približili smo se njenom ručniku na manje od pola metra što je očito veliki grijeh. Samo ne znam što bi na to rekao neki talijan ili njemac da se našao u našoj situaciji. Još su najbolje plaže bile one za koje znaju samo lokalci (Danče i privatna plaža Boninovo). Dubrovčani – katastrofa. Kao da ne žive od turizma i turista. Kada ulazite u dučan eventualno dobijete prijekorni pogled. Za dobar dan, izvolite, hvala i doviđenja očito nikad nisu čuli. Vozač gradskog autobusa će stati nekom svom poznatom, ali grupici turista koji maše i trče za busom – naravno da ne! To da jedan bus jednostavno ne dođe po redu vožnje to je potpuno normalna stvar... Kada se žena u dućanu buni da bi naplatila parkiranje na parkiralištu ispred dućana jer se ona nema kuda parkirati sa svojim autom od tih prokletih stranaca!?! Nitko od njih ne razmišlja da ti prokleti stranci kupuju u njenom dučanu! Cijene – katastrofa! Očito se treba zaraditi tako da se po zimi ne treba raditi... Izvod iz cjenika: miješana pizza - 40 kn, kava s mlijekom - 12 Kn, cappuchino - 13 Kn, 2,5 dl Jamničke - 15 Kn, 1l točenog Guinnesa - 100 Kn, karta za gradski bus - 10 Kn. Eto, to je ukratko to... No, da ne bi mislili da se nismo dobro proveli! Jer nije važno gdje si nego s kim si. A g. Popu poručujem da više ne radi menije za višednevne aktivnosti. Pozdrav Šamčanima i Igiju...
Objavio: Dampas
|
|
|