24. srpnja, dan peti
Svi su se vratili sa dvodnevnih pohoda i uz odmor i pranje sreduju se dojmovi i iskustva. Nakon sto su prije dva dana pomoc kod vracanja preko nemirnog mora trazili mladi, ta je sudbina danas zadesila iatrazivac(ice) i brdane. Prica pocinje dan prije kada su u nasem taboru ostali samo dezurni, a svi ostali su se uputili na dvodnevne pohode. Mladi izvidaci zajedno, Danci i Lepoglavcani, a stariji odvojeno. Mladi su imali kombinaciju jedrilice-pjesacenje (pjesacenje 20/ak kilometara) kroz zanimljive sumske predjele i jedno manje mjesto. Uz put su vidjeli i vikinske grobove kojih ima dosta u sumama oko Koldinga, najblizeg grada. Prenocili su u sklonistu koje su sami izgradili. Stariji su isli u dva smjera, Danci su poceli kanuima, na to se nastavili pjesacenje sa spavanjem u bivaku. Nase istrazivacice i brdani najprije su sagradili splav da bi poslije na njemu zaplovili Koldinskim fjordom do bivaka. Posto je bilo vrijeme oseke voda je bila plitka i veslanje se cesto izmjenjivalo sa guranjem splava po plicacima. Jedro koje smo na splavu sagradili nije nam puno pomoglo, posto nam vjetar nikako nije odgovarao. O ljepoti mjesta na kojem smo bivakovali dovoljno govori to da ga je Mirela usporedila sa jednom scenografijom iz Gospodara prstenova. Nakon spremanja vecere i konzumiranja iste uz vatru smo sjedeili i razgovarali sve dok nije ponovno pocela stalna danska Kisa koja nas je potjerala u skloniste. Drugi dan smo nakon rusenja bivka zaplovili natrag prema taboru. Napokon je proradilo i jedro, jer je vjetar odgovarao. Lakoca putovanja bez veslanja i guranja i to znatno vecom brzinom malo nas je ponijela, tako da smo odlucili malo vise se provoyati, a ne uploviti direktno u luku. Nastavak price je spomenut u pocetku ovog javljanja. Neko vrijeme je islo super, ali kad nas je zahvatio jaki vjetar i struja, nismo vise nije bio dovoljno mali kontrolu nad splavom. Pouceni iskustvom iz prethodnih dana nismo se zivcirali jer stvarna opasnost nije postojala. Splav je bio dovoljno cvrst, a struja ionako sve «zalutale» vodi na istu obalu, tako da smo pristali oko kilometar od onog mjesta gdje smo pristali sa kanuima. Posto je nakon javljanja u SeaCamp odluceno da ce nas pokupiti izmedu 12 i 14 sati, a vjetar je jacao, sagradili smo skloniste u kojem smo proveli vecinu vremena do dolaska pomoci. Jedino nas je rastuzilo to sto je bilo nemoguce odvuci splav pomocu motornog camca i morali smo ga rastaviti na dijelove, a imalo smo jos toliko ideja o unaprijedivanjima. Za utjehu ostaje to sto smo do sada jedini sagradili splav sa jedrom, a i najdalje smo otplovili. Danas je vecera bila zajednicka za sve koji trenutno borave u centru, a pripremali su je pripadnici osoblja centra, tako da smo uz rostilj mogli vidjeti kome pripadaju glasovi koje povremeno cujemo iz sume. Toliko u ovom javljanju, pozdrav svima i citamo se uskoro.



 
Objavio: bajs