Ekspedicija ”ŽULJ” 2002.
Cres 1.4.2002 - 6.4.2002.

Ekspedicija” ŽULJ” 2002.je treća ekspedicija u organizaciji Odreda Izviđača ”3.Maj” iz Rijeke.Na ekspediciji je sudjelovalo 14 izviđača istraživaća od kojih 12 iz odreda izviđača ”3.Maj” i dvije hrabre djevojke iz odreda ”Primorje” dok se ostali odredi iz Rijeke nisu odazvali ovakvoj vrsti aktivnosti.Pripremu i vođenje akcije su prenjeli Sandro Vizler i Zoran Paulić uz pomoć Andreja Hudolina i Darija Hrena koji su nažalost bili spriječeni da i sami sudjeluju u ekspediciji.Program se bazirao na praktičnom ostvarivanju cjelina potrebnih za osvajanje izazova.Drugi cilj koji se nažalost nije uspio realizirati zbog tehničkih razloga je izrada riječke izviđačke transverzale.

Dan 1. -Nakon iskrcavanja s trajekta u pristaništu Porozina započeli smo ekspediciju krečući se po staroj rimskoj cesti u smjeru napuštenog sela Ivanje koje se nalazi na sjevernom dijelu Cresa koji se naziva Tramuntana po vjetru koji tamo skoro neprestano puše.Bez većih problema stižemo nadomak Ivanje ali se odlučujemo ipak dizati bivak oko kilometar dalje.Tijekom noći smo vidjeli da je za taj dio Cresa opravdan naziv Tramuntana.

Dan 2. -Nastavljamo se kretati po ostatcima stare rimske ceste uz planine Gomilica, Mali i Veliki Vrh i Sis koje su najviše na Cresu.Cijeli taj dio puta prolazi u redu osim činjenice da smo po najačem suncu bili bez vode skroz do Križića gdje nam je jedan ljubazni prodavač meda poklonio 3 litre vode iz svog kombija.
Do malo više vode smo došli tek kod Svetog Petra gdje nam je jedan dragi pas dopustio da uzmemo vodu iz špine kraj njega.Vatru navečer nismo smjeli paliti jer smo se nalazili na privatnom terenu na koji nas je uputilo osoblje Eko Centra Beli.Tlo je bilo dodatno omekšano ovčjim nusproduktima što apsolutno nikome nije smetalo.

Dan 3. -Nakon uspona na Križić smo na negodovanje ostatka članova ekspedicije zbog nedostatka vremena odustali od uspona na Sis uz obećanje da se skoro vraćamo popesti na to najružnije brdo koje sam ikada vidio.U mjestu Predošćica smo do maksimuma iskoristili pogodnosti seoskog bunara i po prvi i zadnji put spremili ručak s kojim smo svi nazdravili i popili ga naiskap(juha od gljiva).Uz male međusobne nesuglasice smo se dovukli u blizinu Svetoga Bartolomeja gdje smo zbog mraka neplanirano digli bivak u nečijem masliniku.Našom večerom su se pogostile i lokalne ovce tako da nam vlasnik sigurno neće zamjeriti.

Dan 4. -Ujutro ulazimo u grad Cres gdje smo svi bili oduševljeni dobrobitima civilizacije i iskoristili luksuz WC školjke i napokon kave koju Vjeko nije skuhao.Brzo nam je dosadilo pa smo nastavili dalje put Krčine po valjda jedinoj markiranoj planinarskoj stazi na Cresu.Na izlazu s te staze smo se upoznali s izvornim creskim čobanom koji je između ostalog bio vlasnik onog maslinika gdje smo spavali večer ranije.Kroz Žbičinu smo ovčjim stazama došli do pitoresknog mjestašca ,ponad Vranskog Jezera,Stanić s populacijom od 0 stanovnika i 3 ovce gdje smo opalili roštilj.Odabrali smo ga umjesto Svetog Roka koji nije niti malo pogodan za dizanje bivka.

Dan 5. -Tu smo se malo bavili skoro pa alpinizmom penjuči se na drugu stranu Vranskog Jezera.Od mjestašca Grmov smo se zaputili put Lubenica.U Lubenicama su se i ono par kuća iskrivilo od vjetra koji tamo puše svom svojom silinom.Mjesta za dizanje bivka nema.Jedan ljubazani čiča nam je ponudio da prespavamo u staroj mjesnoj školi što nikako nismo mogli odbiti iako smo ujutro saznali da je njegova supruga totalna suprotnost i izbacila nas van.Večerali smo hranjivu maneštru od graha suhog kruha i salame.

Dan D. -Uz orkansku buru smo napustili predivne Lubenice i po šumama i gorama izašli na makadamski put od Valuna prema Cresu.Onako iscrpljenima nam je put uz novoizgrađeni vodovod došao kao savršen za završetak ekspedicije.U gradu Cresu smo zbrajajuči žuljeve trošili vrijeme do polaska autobusa za Rijeku.Sretno smo zaključili da smo opravdali ime ekspedicije jer nitko nije ostao bez barem jednog žulja za uspomenu.


 
Objavio: Djole