Petak navečer. Dolazimo u Oporovec i pitamo se gdje su sve ekipe. Organizator nam kaže da je jedna stigla, a kako su naše tri došle onda fali još samo jedna?!
Brojim si ja - ukupno pet... Kažu da su trebali doći i riječani, ali otkazalo. Pa dobro, rekoh ja...

Kada smo se konačno svi okupili bilo nas je 30-tak. Ekipe i prijatelji za pružanje moralne podrške, te smo se svi zabavili do starta ekipa, kada se trebalo konačno i raditi... Prije toga doručak - kruh, pašteta i čaj. Dobivamo lanč-paket: po ekipi cijeli kruh, svakome pašteta, sirni namaz, čokoladica ’životinjsko’ i jabuka.


Sve ekipe su uspješno startale. Više ili manje budne. Do prve kontrolke se crta skica dijela puta. Moja ekipa odlučuje svratiti u obližnji kafić kako bi nacrtali skicu dijela puta i profil terena, te na osvježenje.
I sada slijedi i prvi šok. Skica nam ne stane na papir, a meni za profil na karti fale kote!

Nakon što smo popili dvije kave i shvatili da smo budni i da nam ipak neke stvari fale, odoh ja do Kreše (nitko mi nije nadoknadio vrijeme potrebno za prelazak dotičnog puta) te ga priupitao ’što’? Usput sam napomenuo i da mu fali azimut za ulazak pod kutom i da li je to namjerno. Azimut smo dobili na prvoj kontrolki.

Krešo se zblenuo, shvatio da je nešto krivo te mi automatski baca novo mjerilo za skicu - M 1:25000. No, za profil nije bilo pomoći, ali mi je Krešo obećao novu, pravu kartu na prvoj kontrolki.
I tako smo mi nacrtali skicu dijela puta u mjerilu 1:25000 i krenuli prema prvoj kontrolki docrtavajući pritom objekte.

Dolaskom na prvu kontrolku saznajemo gorku istinu – Krešo i je rekao krivo mjerilo za skicu i moramo crtati ponovo. Usput saznajemo još par zanimljivih sitnica – recimo, mjerilo za itinerer minskog je 1:200. Korisna sitnica.
Staza je nadalje bila dosadna, bez ispravljanja sve do pete kontrolke. Redom je to bilo: KS2 – 2 testa, KS3 – druga 2 testa, KS4 – minsko polje.
A onda šećer – KS5 gdje su mnoge ekipe pale i dobile 20 bodova... Naime, kaj... Bio je ulazak pod kutom. 182 stupnjeva. Dvije ekipe od pet su krenule na kontra azimut. Jedna je bila upozorena da je to krivo i odustala, no druga je ušla na kontra azimut i dobila – NULA bodova. Premda u propozicijama piše da je to kut s koje kontrolor vidi ekipu koja ulazi. No o propozicijama ćemo još malo kasnije.
KS6 – Skica pod kutom. I cilj.
Večera – umak bolonjez s neslanom tjesteninom.
Tada je počinjao očekivani tulum na kojem se zabavljalo oko 50 izviđača.
Rezultate smo čekali do sitnih noćnih sati zbog sporog kompjutora (službeno objašnjenje organizatora)... Samo se pitam što bi bilo kad bi došlo više ekipa.
I onda šok – moja ekipa prva!!!
Slavili smo cijelu noć i sretni otišli spavati.
No ujutro, gorka istina... Jednoj ekipi su krivo bili pripisani negativni bodovi te je sad ona bolja od nas?! Htjeli smo mi prigovoriti zašto se uopće računaju negativni bodovi u djelu za topografiju, a ne samo u ukupnom dijelu i još par stvari, no organizator se spretno izvlačio na propozicije. Odustali smo...

A tada sportski dio.

Otimanje marame, dizanje šatora, signalizacija i vezivanje čvorova...
U otimanju marame – doživjeli smo da je nakon pobjede protivnički igrač bacio maramu člana moje ekipe na pod. Nije bio kažnjen. Zbunilo nas je i ocjenjivanje jer smo imali jednog drugog i jednog trećeg (muška i ženska konkurencija), a dobili smo najmanje bodova...
Kod signalizacije – bilo je naglašeno da nam se kaže kada bude 5 sekundi prije kraja. Rečeno nam je da hoće. Nakon što smo poslali cijelu seriju slova rečeno nam je da je to OK, ali da smo premašili vrijeme, nakon čega smo ga pitali da li nas je upozorio na vrijeme, na što je on rekao da nije. Kada smo se malo bunili, sudac je rekao da smo u zadanom vremenu poslali negdje oko 18-23 znaka. Dobili smo nula bodova što smo saznali tek nakon podjele nagrada.

I onda šećer na kraju – dizanje šatora.
Pitamo suca koliko je potrebno za dizanje. On kaže 3 minute. Mi dignemo šator za 2:51 (znam, jako loše vrijeme, ali imali smo u ekipi dva nova člana kojima je to bilo jako novo i uopće ne znam zašto vam se opravdavam kad je to bilo jako loše vrijeme). Zašto je to bio šećer. Saznat ćete nakon podjele nagrada koja je bila odmah nakon...
...ručka. Grah. Zapravo bi bio odličan ručak da su nam rekli da poslužuju juhu od graha s tjesteninom, mrkvicom i goveđom kobasom. Ovako smo mogli samo zaključiti da je netko izvadio sva zrna graha van nakon što su se malo kuhala.


I tada, podjela nagrada.

Prvo mjesto u topografiji je odnijela ekipa iz Bistre.
Prvo mjesto iz sportskog dijela je odnijela ekipa iz Bistre.
Prvo mjesto ukupno je odnijela ekipa iz Bistre.
Drugo mjesto ukupno je odnijela ekipa iz Jadrana.
Treće mjesto je odnijela ekipa iz Plavog pingvina.


Ako ste se pitali kada su nam pokazali radove i dali nam vremena za prigovore odgovor je – nakon podjele nagrada.
A ako ste se pitali zašto nisam spomenuo nijedan sastanak vođa ekipa i one žučne rasprave na njima – koje sastanke vođa ekipa?!
I tako je moja ekipa završila na 4 mjestu. Stvarno loše, ali nejde nama sportski dio. Svi smo onak, tromi, pihtijasti...
I TADA smo dobili naše male radove i etalone. Odmah se hvatamo za našu skicu i primjećujemo da se ne podudara s etalonom. Naime na ETALONU fali par cesta, jedan makadam i dalekovod...
Ono da je samo jedna od ekipa dobro ušla u KS pod kutom se nije priznalo.
I tada još dva šoka. Signalizacija – 0 bodova. Dizanje šatora – 0 bodova. Signalizacija nam je još relativno bila i jasna... No šator?! Digli smo ga u vremenu, pa morali smo bar dobiti 10 bodova. Nakon čega nam organizator odgovara: ”Nije 3 minute, nego 2.5 minuta.” Ako se dobro sjećate sudac nam je rekao 3 minute i na kraju rekao da smo imali još 9 sekundi. Na to nam je samo odgovoreno da što sudac treba znati, da smo mi morali bolje čitati propozicije.

Sve u svemu, jedna akcija nakon koje ostaje gorak okus u ustima.
Kao prvo, mislim da se za cijenu od 325 kuna po ekipi treba organizirati puno bolja akcija s puno boljom klopom (to mi je uvijek bolna točka).
A drugo, to je nekome projekt za instruktorski. To se MORALO bolje odraditi i onakvih kikseva nije smjelo biti. Imao se osjećaj da je sve rađeno u zadnji tren (možda i zato jer mi je u jednom trenutku rečeno da etalon profila terena mora biti točan jer ga je dotični čovjek jučer radio).

Nadam se da vam je ovo malo približilo akciju i da vam nije više sve tako nejasno... Što se tiče mog oštrog tona – malo sam ogorčen, razočaran i umoran, ali mislim da sam sve prenio onako kako je bilo...
Do sljedećeg natjecanja, vaš

 
Objavio: dampas